Ageizam ili dobna diskriminacija

Godine su jedna od prvih stvari koje primijetimo kod drugih ljudi. Međutim, dob se često koristi za kategorizaciju i podjelu ljudi na načine koji dovode do štete, nepovoljnog položaja i nepravde, te narušavaju solidarnost među generacijama.

„Ageizam“ se odnosi na skup ponašanja: stereotipe (kako razmišljamo), predrasude (kako se osjećamo) i diskriminacija (kako se ponašamo) prema drugima ili sebi na temelju dobi ili procesa starenja (2). Manifestira se u različitim oblicima tijekom cijelog života, a najutjecajniji je u starijoj dobi. Pojam je skovao Robert Butler 1969. godine, a prvenstveno označava ageističke stavove protiv starijih građana, iako je također ukorijenjen u seksizmu i rasizmu.

Iako je dobna diskriminacija najrašireniji oblik diskriminacije, ona je još uvijek i najpodcijenjeniji, zanemaren, pa čak i društveno toleriran i prihvaćen oblik diskriminacije. Razlog za ovo podcjenjivanje je široko rasprostranjeno mišljenje da se ljudi različitih dobnih skupina razlikuju u važnim aspektima, što se uzima kao prirodno objašnjenje i opravdanje različitog tretiranja dobnih skupina. Negativno ocjenjivanje starosti ne smatra se znakom predrasuda, ono se odobrava sasvim prirodno čak i od strane mnogih starijih ljudi, koji su internalizirali negativna stajališta o starijoj dobi, a koja su stečena puno prije nego što su ih primijenili na sebe.

Internalizirani dobni stereotipi mogu dovesti do niskih razina samopoštovanja i samopouzdanja i mogu negativno utjecati na zdravlje starijih osoba, posebno u pogledu njihovog mentalnog zdravlja i dobrobiti. Pojedinac koji vjeruje da je prestar može biti podložniji negativnim posljedicama starosne dobi, što može uključivati smanjenu učinkovitost i povećane negativne emocije. S druge strane pozitivne percepcije i stavovi o starenju mogu imati blagotvorne učinke na psihološko zdravlje.

Ageizam je sveprisutan, pogađa ljude svih dobi od djetinjstva nadalje i ima ozbiljne i dalekosežne posljedice za ljudsko zdravlje, dobrobit i ljudska prava. Ageizam se može pronaći unutar institucija, u interakcijama među ljudima i unutar nas samih. Globalno, jedna  od dvije osobe može se smatrati ageistom naspram starijih ljudi, a u Europi mlađi ljudi prijavljuju više percipiranog ageizma nego druge dobne skupine.

Globalno izvješće Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o starosnoj dobi poziva na zdravstvene politike, međugeneracijske i multidisciplinarne intervencije u borbi protiv ageističkog ponašanja prema starijim osobama, smatrajući ageizam glavnom preprekom osobnom dostojanstvu i društvenoj vidljivosti osoba starije dobi.

Nažalost, ova pojava je široko rasprostranjena i na mjestima gdje se pruža zdravstvena i socijalna skrb, na radnom mjestu, u medijima, itd. do te mjere da gotovo 50% globalne populacije ima neku varijantu ageističkih misli, koje su mnogo raširenije u zemljama niskog i srednjeg dohotka. Ageizam također utječe na povećanu stigmatizaciju mentalnih bolesti, posebno kod neurodegenerativnih poremećaja jer se starost često poistovjećuje s procesom “bolesti i propadanja”.

Ageizam je također uzrok zabrinjavajućeg porasta zlostavljanja starijih osoba, koje je visoko prisutno u zdravstvenim ustanovama. Na temelju podataka WHO-a, jedna od šest osoba starijih od 60 godina doživjela je neki oblik zlostavljanja u svom okruženju tijekom 2020. godine. Ovo ne utječe samo na mentalno bolesne starije osobe, već i na one koji o njima brinu. Često se smatra da je skrb o starijim osobama s psihičkim problemima manje prestižna od drugih pozicija u sustavima zdravstvene skrbi. Članovi obitelji starijih osoba s mentalnim problemima također mogu biti žrtve stigme i diskriminacije.

Ageistički stavovi i posljedično zlostavljanje starijih osoba dosegnuli su vrhunac tijekom pandemije COVID-19. Ponašanja kao što su nepristojnost, odbacivanje, ravnodušnost, zanemarivanje, objektivizacija, snishodljivost, nametljivost, etiketiranje i prezir dovode do povrede dostojanstva u zdravstvu i jačaju diskriminacijska ponašanja kod pružatelja usluga. Uključivanje načela kao što su skrb, empatija, poštovanje individualnih identiteta, usmjerenost na sigurnost, pristup bez osuđivanja i socijalna pravda u gerijatrijsku skrb o mentalnom zdravlju može pomoći u borbi protiv diskriminacije i zlostavljanja starijih osoba u skladu s Globalnom strategijom i akcijskim planom za starenje i zdravlje – Desetljeće zdravog starenja.

Akcijskim planom WHO-a za razdoblje ovog desetljeća (2020. – 2030.) prvenstveno se pozivaju vlade, međunarodne agencije, profesionalci, civilno društvo, akademija, privatni sektor, mediji, obitelji i njihove lokalne zajednice na stalnu i usklađenu suradnju radi poboljšanja zdravlja osoba starije životne dobi.  U Akcijskom planu naglašene su sljedeće mogućnosti djelovanja:

• izvesti odgovarajuće prilagodbe i ulaganja za poticanje zdravog starenja, uključujući zdravstvenu i socijalnu skrb i okruženje prilagođeno dobi te iskoristiti prednosti koje će uključivati bolje zdravlje i prehranu, vještine i znanje, socijalnu povezanost, osobnu i financijsku sigurnost i osobno dostojanstvo
• iskoristiti tehnološke, znanstvene, medicinske i pomoćne tehnologije (uključujući nove metode liječenja) te digitalne inovacije koje mogu potaknuti zdravo starenje
• uključiti različite skupine civilnog društva, zajednice i privatni sektor u politiku, dizajniranje i realizaciju programa, a posebno za marginalizirane, isključene i ranjive skupine te povećati odgovornost.

Ageizam, nažalost, ostaje uglavnom nevidljiv unatoč širokom dosegu i negativnom utjecaju koji ima na pojedince i društvo. Međutim, protiv njega se može boriti: politikama, zakonima i edukacijom. Kako bi stvorili svijet za sve uzraste, dionici iz različitih zemalja, sektora i disciplina moraju ulagati u ove strategije, podržati daljnja istraživanja i prikupljanje podataka u ovom području i pridružiti se globalnom pokretu za promjenu negativnih narativa o dobi i starenju. Promicanje dostojanstva i zaštita starijih osoba od stigme, diskriminacije, nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja poboljšava kliničke ishode i kvalitetu života.

Promjena se može postići isticanjem svijesti o dobnoj diskriminaciji kod pojedinaca, u institucijama, medijima i društvu, ali također i osporavanjem dobnih stereotipa i normi vezanih uz dob koje su široko rasprostranjene, ali im nedostaje diferencijacije i u sukobu su s temeljnim normama i vrijednostima. Suzbijanje dobne diskriminacije od opće je društvene važnosti, a relevantne promjene moći će se postići samo ako pojedinci i institucije (mediji, tvrtke, zakonodavci i politika) udruže snage i preuzmu odgovornost za izgradnju društva za sve uzraste.

Volonterka: Milena Alabanda

Image by beauty_of_nature from Pixabay

Reference:

1. Banerjee, D., Rabheru, K., Ivbijaro, G., & Lima, C. (2021). Dignity of older persons with mental health conditions: Why should clinicians care? Frontiers in Psychiatry, 12. https://doi.org/10.3389/fpsyt.2021.774533

• Hee-Sook, K., & Kim, H. (2022). Ageism and Psychological Well-Being among Older Adults: A Systematic review. Gerontology and Geriatric Medicine, 8, 233372142210870. https://doi.org/10.1177/23337214221087023

• Rothermund, K., Klusmann, V., & Zacher, H. (2021). Age discrimination in the context of motivation and healthy aging. The Journals of Gerontology: Series B, 76(Supplement_2), S167–S180. https://doi.org/10.1093/geronb/gbab081

• World Health Organization. (2021). Global report on ageism.

• Decade of Healthy Ageing 2020-2030, WHO, 2020, (https://www.who.int/ageing/decadeof-healthy-ageing)