Agresivno ponašanje
Škola zdravog uma, objavljeno 01.07.2025.
Ponašanje koje se karakterizira kao agresivno je svako ponašanje koje je namjerno i ima za cilj nanijeti štetu ili uzrokovati bol drugoj osobi. Ono što je još korisno razlikovati je instrumentalna od neprijateljske agresije. Neprijateljska agresija je namjerno nanošenje štete uslijed osjećaja ljutnje, a instrumentalna bi bila korištenje agresije kao sredstva za postizanje nekog drugog cilja.
Još neki oblici agresivnosti su verbalna i fizička, pasivna i aktivna, direktna i indirektna.
Nadalje postoje i kemijske tvari u ljudskom organizmu koje mogu “povećati” ili “smanjiti” agresiju. Serotonin je neurotransmiter koji smanjuje agresivne impulse, a testosteron je hormon koji ih povećava. Ono što još može potaknuti agresivno ponašanje je osjećaj boli ili nelagode, vrućina, vlaga, neugodni mirisi i dr.
Ono što također može “potaknuti” agresivno ponašanje su znakovi agresije u okolini. Naime, u situacijama kada su u prostoriji prisutni znakovi agresije (nož, vatreno oružje i dr.) ljudi ispoljavaju više agresivnih ponašanja.
Ono što je potvrđeno već mnogim istraživanjima je i to da što je osoba više izložena nasilju (većinom se mislilo na medijski prikaz agresije i nasilja) to je veća i učestalost iskazivanja agresije.
Postoje mnogi načini na koje je moguće smanjiti agresiju. Prva od mnogih je prebacivanje pažnje na neke druge aktivnosti (npr. odlazak iz prostorije ili bilo što drugo što može odvratiti pažnju). Druga bi bila, komunikacija. Naime, u podlozi agresije većinom leži osjećaj ljutnje, stoga u takvim situacijama bi bilo poželjno prepoznati taj osjećaj i iskomunicirati s drugom stranom o razlogu nastajanja tog osjećaja. Još jedan od načina kako se može smanjiti agresivno ponašanje kod drugih ljudi je jednostavno ponašati se neagresivno i na taj način modelirati takvo ponašanje koje će drugi onda primjetiti i potencijalno se i sami ponašati tako. Ono što je još moguće učiniti jest učenje kako riješiti sukobe na nenasilan način, ali i podučavati ljude o istom. I ono što je bitno u bilo kojim odnosima je iskazivanje empatije prema drugim ljudima i općenito pokušati se “staviti u tuđe cipele”.
Prethodnim tekstom se nastojalo ukratko opisati agresivno ponašanje i načine kako se nositi s istim. Kao i sve ostalo, ljutnja i agresija su dio ljudske prirode koji su se evolucijski održali jer su bili korisni, no sukladno ljudskoj mogućnosti kontrole vlastitog ponašanja i odgovornosti za isto potrebno je naučiti kako se nositi s tim i biti svjesni kako namjerno činjenje štete drugim ljudima ima ozbiljne posljedice za onog koji čini štetu i za osobu kojoj je šteta učinjena.
Autorica: Franciska Brizić
Literatura:
Hewstone, M., i Stroebe, W. (ur.). (2003). Uvod u socijalnu psihologiju: europske perspektive (V. Božičević i dr., prev.). Jastrebarsko: Naklada Slap.
Kušević, Z., i Melša, M. (2017). Agresivnost kod djece i adolescenata. Socijalna psihijatrija, 45(2), 105-116.
Izvori fotografija: