Altruizam i mentalno zdravlje
Škola zdravog uma, objavljeno 25.06.2025.
Što je altruizam?
Altruizam se može definirati kao nesebično ponašanje usmjereno na dobrobit drugih, bez očekivanja protuusluge ili nagrade. Drugim riječima, cilj altruističnog djelovanja je povećanje blagostanja osobe kojoj pomažemo. Altruizam predstavlja oblik prosocijalnog ponašanja, koje uključuje različite načine pomaganja drugima – bilo kroz svakodnevne geste, bilo kroz organizirane oblike pomoći.
Neki primjeri altruističnog ponašanja uključuju volontiranje u humanitarnim, obrazovnim ili ekološkim udrugama, doniranje krvi, pružanje emocionalne podrške, dijeljenje informacija ili resursa, kao i jednostavno iskazivanje empatije, suosjećanja i ljubaznosti u svakodnevnim interakcijama. Osim toga, altruizam može biti prisutan i kroz male, svakodnevne čine – poput ustupanja mjesta starijoj osobi u tramvaju, pomaganja susjedu ili slanja riječi ohrabrenja prijatelju u teškom trenutku.
Utjecaj altruizma na mentalno zdravlje
Brojna psihološka istraživanja potvrđuju da altruistička ponašanja imaju snažan i pozitivan učinak na mentalno zdravlje osobe koja pomaže.
Primjerice, jedno istraživanje pokazuje da osobe koje redovito sudjeluju u altruističnim aktivnostima, poput volontiranja ili pomaganja drugima, iskazuju višu razinu subjektivnog blagostanja, osjećaja smisla i životnog zadovoljstva. To se objašnjava aktivacijom centara nagrađivanja u mozgu, pri čemu se otpuštaju „hormoni sreće“ poput dopamina i oksitocina, što dodatno potiče osjećaj zadovoljstva i emocionalne povezanosti.
Druga istraživanja pokazuju da redovito volontiranje može značajno smanjiti razinu depresivnih simptoma, osobito kod starijih osoba. Ključni faktor u tome je unutarnja motivacija – osobe koje pomažu iz iskrene želje da doprinesu (a ne zbog vanjskih pritisaka) postižu dublje psihološke koristi.
Također, uočeno je da pacijenti s kroničnim bolestima koji pomažu drugima koji prolaze slična iskustva iskazuju manji osjećaj bespomoćnosti te imaju niže razine depresije. U literaturi se često spominje i fenomen poznat kao “Helper’s High” – emocionalni „val“ sreće i ispunjenosti koji slijedi nakon pomaganja drugima. Neka istraživanja čak bilježe fiziološke promjene kod osoba koje pomažu – poput sniženog krvnog tlaka i umanjenog stresa. Još jedan zanimljiv nalaz odnosi se na „prosocial spending“ – trošenje novca na druge. Pokazalo se da osobe koje investiraju u druge (npr. kroz poklone, donacije, podršku) osjećaju veći nivo sreće i ispunjenosti, što stvara pozitivnu petlju: osjećaj sreće povećava želju za daljnjim altruističnim djelovanjem.
Širi društveni i osobni učinci altruizma
Osim što altruizam poboljšava psihičko i emocionalno stanje pojedinca, on doprinosi jačanju društvene kohezije, smanjenju osjećaja usamljenosti te izgradnji povjerenja i međusobne podrške unutar zajednice.
Na individualnoj razini, altruističko ponašanje potiče razvoj emocionalne inteligencije, suosjećanja i otpornosti na stres. Osobe koje se redovito angažiraju u prosocijalnim aktivnostima češće percipiraju svoj život kao smislen, osjećaju se povezanije s drugima i imaju jači osjećaj svrhe. Angažman ne mora biti velik ili spektakularan – važna je dosljednost i autentična želja da se doprinese. Ljudi se mogu uključiti kroz:
- volontiranje u lokalnim zajednicama ili nevladinim organizacijama
- sudjelovanje u humanitarnim akcijama i donacijama
- pružanje emocionalne podrške prijateljima, obitelji ili kolegama
- svakodnevne male čine dobrote, poput pomaganja neznancima ili izražavanja zahvalnosti
S vremenom, ovakvi postupci ne samo da postaju navika, već i duboko oblikuju način na koji doživljavamo sebe i svijet oko sebe. U svijetu koji često potiče individualizam, altruizam nas podsjeća na vrijednost međusobne povezanosti i snagu dobrote. Pomaganje drugima ne mijenja samo tuđe živote – ono mijenja i nas same.
Autor: Đivo Lasić
Literatura:
Aknin, L. B., Dunn, E. W. i Norton, M. I. (2012). Happiness runs in a circular motion: Evidence for a positive feedback loop between prosocial spending and happiness. Journal of Happiness Studies: An Interdisciplinary Forum on Subjective Well-Being, 13(2), 347–355. https://doi.org/10.1007/s10902-011-9267-5
Dossey, L. (2018). The Helper’s High. EXPLORE, 14(6), 393-399. https://doi.org/10.1016/j.explore.2018.10.003
Piliavin, J. A. i Siegl, E. (2007). Health Benefits of Volunteering in the Wisconsin Longitudinal Study. Journal of Health and Social Behavior, 48(4), 450-464. https://doi.org/10.1177/002214650704800408
Post, S. G. (2005). Altruism, happiness, and health: it’s good to be good. International Journal of Behavioral Medicine, 12(2), 66-77. https://doi.org/10.1207/s15327558ijbm1202_4
Schwartz, C. E. i Sendor, M. (1999). Helping others helps oneself: response shift effects in peer support. Social Science & Medicine, 48(11), 1563-1575. https://doi.org/10.1016/s0277-9536(99)00049-0
Fotografije i ilustracije:
https://www.bebamur.com/uploads/2/6/9/1/26914112/6121333_orig.jpg
https://amazonas.hr/wp-content/uploads/2020/12/blog1.jpghttps://anzmh.asn.au/hubfs/BLOG%20IMAGE%20%2885%29-1.png
