Dijete koje danas čita, sutra je problem-solver i istraživač – zašto je važno da djecu naučimo ne samo čitati, već i voljeti čitati

U svijetu u kojem nam informacije nikad nisu bile dostupnije (k tome i dezinformacije),  svijetu ekrana, brzog tempa života i potencijalnih distrakcija na svakom koraku, knjiga postaje moćan saveznik u dječjem razvoju. Dijete koje danas čita, sutra je pojedinac koji zna kritički razmišljati.
Sama knjiga djetetu nije tek jedan od izvora znanja i novih informacija,  a čitanje aktivnost kojom oplemenjuje slobodno vrijeme, već  ono djetetu pomaže proširivati vokabular i jasnije se izražavati.
Informatička pismenost je bitna, bavljenje sportom je zdravo za tjelesno zdravlje i razvoj, kao i razni hobiji koje isprobavaju kako odrastaju, no nekako mi se čini da je čitanje nezasluženo palo u treći plan.

Čitanje i pisanje  su neke od osnovnih vještina koje pojedinac stječe u ranom djetinjstvu. No, osim što pomaže u razvoju izražavanja, čitanje otvara vrata znanju, kreativnosti, mašti i emocionalnom razvoju. Digitalni svijet je nešto od čega ne trebamo zazirati. Naprotiv, moćan je alat ako je upravo to – alat u našim rukama i još jedan kanal za našu kreativu ili poboljšanje efikasnosti, a ne distrakcija ili nešto na što smo se previše krenuli oslanjati. Čitanje i druge aktivnosti nevezane za ekran mogu nam pomoći stvoriti bitan balans. Za razliku od brzih sadržaja na ekranima, čitanje iziskuje strpljenje i fokus. Dok prati priču, dijete spoznaje važnost pamćenja detalja i povezivanja događaja u cjelinu uzročno-posljedičnih veza. Te su vještine ključne i za učenje uopće.

Kroz likove i situacije u tekstu, djeca također uče i prepoznavati i razumijevati emocije – kako svoje, tako i tuđe. Uče kako se nositi s vlastitim osjećajima i graditi zdrave odnose s drugima.

S druge strane, mnogi roditelji zaborave ućiniti čitanje zabavnim i pristupaju mu kao obvezi. A to znamo da s djecom ne funkcionira. Morate probuditi malog istraživača u njima. Krenite nenametljivo, implementirajte čitanje u vaše dnevne rutine. Neka knjige i časopisi budu uvijek negdje nadohvat ruke. Dopustite im i da sami biraju knjige prema svojim interesima. Ako i susret s knjigom ne bude svakom djetetu nužno ljubav na prvi pogled, bitno je u njima zapaliti iskru interesa za pisano.

Naučila sam čitati s četiri godine i jedna od dražih uspomena su mi bili i zajednički odlasci u knjižnicu, jednako kao i izleti u prirodu ili kazalište i kino. Stvorite naviku redovitih zajedničkih posjeta knjižnici s djetetom, neka samo bira svoje štivo, a vi možete dopunjavati prijedlozima. Vjerujte mi, i vi ćete uživati. Neka dijete samo izabere ono što ga privuče. Jasno se sjećam koliko sam uživala u biranju među morem stripova, enciklopedija i opširnijih formata.  Riznica prirode je naslov koji mi i danas izmami osmijeh na lice. No, tu je bio i politički tjednik Globus koji bih krišom izvukla među časopisima koje su čitali odrasli. Recimo da sam već onda imala široke interese, a Globus sam npr. prerasla. *smijeh*

Možda je jedan od najvažnijih razloga za poticanje zdravih navika čitanja upravo postavljanje temelja za cjeloživotno učenje. Dijete koje odrasta uživajući u čitanju, vjerojatnije će nastaviti čitati tijekom cijelog života, tražeći knjige, članke i druge izvore kako bi zadovoljilo svoju znatiželju i utažilo svoju žeđ za znanjem.

U svijetu koji se stalno mijenja, sposobnost učenja i prilagodbe je ključna. Navika čitanja pomaže djeci da postanu proaktivni pojedinci, prilagodljivi novim izazovima i otvorena uma prema svijetu oko sebe. Nositelji promjena, ljudi s kreativnom vizijom. Dijete koje danas čita, sutra je problem-solver i kreativac, istraživač.

Napisala: Barbara Likter