Granični poremećaj osobnosti

Danas se jako puno stigme veže uz dijagnozu graničnog poremećaja. Ljudi koji pate od graničnog poremećaja odmah dobiju etiketu luđaka, spremnih na boravak u bolnici i ostalo. Upravo u tome leži jako veliki problem, jer to obeshrabljuje ljude da potraže pomoć.

Ljudi s GPO-om često vode najnormalniji život, jedino im dosta poteškoća odmaže da ostvare svoj potencijal. Nestabilni međuljudski i interpersonalni odnosi i intenzivne emocije koje teško kontroliraju su samo jedni od čimbenika koji negativno utječu na kvalitetu njihova života.

Zašto naziv “Granični poremećaj?”

Psihijatri su početkom/sredinom 20-og stoljeća primijetili da su neki pacijenti ”na granici” neuroze (emocionalnih poremećaja poput anksioznosti i depresije) i psihoze (težih mentalnih poremećaja s gubitkom dodira sa stvarnošću). Dakle, naziv “granični” upućuje na ideju da poremećaj predstavlja “granično” stanje između neurotičnih i psihotičnih poremećaja. Osobe s graničnim poremećajem osobnosti ponekad mogu pokazivati:

Intenzivne emocionalne reakcije i impulzivno ponašanje (slično neurozama).

Epizode paranoidnog mišljenja ili disocijacije pod stresom (slično psihozama).

Uzroci graničnog poremećaja

Do danas nije 100% otkriveno što to uzrokuje ovaj poremećaj, ali vjeruje se da je kombinacija trauma iz djetinjstva i neuroloških i genetskih čimbenika.

• Proživljene traume – stvari poput zanemarivanja djeteta, zlostavljanja i generalnog nestabilnog obiteljskog života mogu pridonijeti razvitku poremećaja.
• Neurološki čimbenici – istraživanja su pokazala promjene u strukturi mozga, posebice u dijelu koji je zadužen za reguliranje emocija.
• Genetski čimbenici – postoje dokazi da osobe čiji članovi imaju neki oblik poremećaja osobnosti ili generalno psihičke smetnje, imaju veći rizik od razvijanja GPO-a.

Simptomi: Svaka osoba je individualna, ali ovo su često najprisutniji znakovi:

• Emocionalna nestabilnost: Nagle promjene raspoloženja, intenzivni osjećaji tuge, bijesa ili anksioznosti.
• Strah od napuštanja: Intenzivan strah da će ih voljeni napustiti, čak i kada za to nema razloga.
• Nestabilni odnosi: Odnosi često prolaze kroz faze idealizacije i devalvacije.
• Impulzivno ponašanje: Rizične aktivnosti poput pretjeranog trošenja novca, zloupotrebe supstanci ili nepromišljenih seksualnih odnosa.
• Poremećaj identiteta: Nestabilna slika o sebi, osjećaj praznine ili zbunjenost oko vlastitih ciljeva.
• Samoozljeđivanje i suicidalne misli: Nažalost, osobe s GPO-om često pribjegavaju samoozljeđivanju kao načinu suočavanja s intenzivnim emocijama.

Zašto je važno prepoznati simptome?

Prepoznavanje simptoma graničnog poremećaja osobnosti ključno je za pravovremeno pružanje pomoći i podrške. Rano dijagnosticiranje može značajno poboljšati kvalitetu života osobe i olakšati upravljanje emocijama.

Terapija, podrška bližnjih i educiranost o poremećaju mogu značajno smanjiti intenzitet simptoma i pomoći osobi da vodi stabilniji i ispunjeniji život.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se dobiva na temelju kliničke procjene i razgovora sa stručnom osobom. Često se koriste kriteriji iz priručnika kao što je poznati DSM-5.

Liječenje je vrlo često izazovno i zahtijeva mnogo vremena i strpljenja, ali postoje terapijske metode koje dokazano pokazuju poboljšanje stanja osobe:

• Dijalektička bihevioralna terapija (DBT): Fokusira se na regulaciju emocija, toleranciju na stres i poboljšanje međuljudskih vještina.
• Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Pomaže u prepoznavanju i promjeni negativnih obrazaca razmišljanja.
• Psihoedukacija: Edukacija pacijenata i njihovih obitelji o prirodi poremećaja.
• Farmakoterapija: Antidepresivi, stabilizatori raspoloženja ili antipsihotici mogu pomoći u ublažavanju simptoma.

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem osobnosti?

Podrška bližnjih ključna je stvar za oporavak. Bitno je pristupiti bez predrasuda, ostvariti dobru komunikaciju i imati stprljenja. Nekoliko savjeta:

• Informirajte se o poremećaju: Razumijevanje izazova s kojima se osoba suočava može vam pomoći da pružite kvalitetniju podršku.
• Budite strpljivi: Emocionalne reakcije mogu biti intenzivne i nepredvidive.
• Potičite traženje pomoći: Podržite osobu da potraži stručnu pomoć i sudjeluje u terapiji.
• Postavite granice: Dok je važno biti podrška, neophodno je postaviti i zdrave granice kako biste zaštitili i sebe i drugu osobu.

Zaključak: Granični poremećaj osobnosti može biti izrazito težak i za osobe koje pate od njega i za njihove bližnje. No, uz pravilnu terapiju, podršku i razumijevanje, moguće je poboljšati kvalitetu života i izgraditi stabilnije odnose. Rano prepoznavanje simptoma i adekvatan tretman ključni su koraci na putu oporavka.

Za svako dodatno pitanje i savjet, nemojte se ustručavati obratiti stručnjaku za mentalno zdravlje.

Autorica: Luna Ban

Literatura:

Granični poremećaj ličnosti – uzroci, simptomi i metode liječenja

Understanding Borderline Personality Disorder (BPD) and ADHD

Praktične smjernice za liječenje oboljelih od graničnog poremećaja ličnosti- Američka Psihijatrijska Udruga, naklada Slap, godina 2004.

Izvori ilustracija: pinterest.com