Kako riječi i način komunikacije utječu na naše psihofizičko zdravlje: Zašto bismo trebali govoriti pažljivije
Riječi koje liječe, objavljeno 04.11.2025.
Riječi imaju iznimnu moć – mogu nas nadahnuti, ohrabriti i ispuniti energijom. No istodobno mogu imati i suprotan učinak: povrijediti i negativno utjecati na ljudsko zdravlje. Sve više istraživanja potvrđuje da način na koji svakodnevno komuniciramo može snažno utjecati na naše psihičko, a posljedično tome i fizičko stanje, pa čak i pridonijeti razvoju određenih kroničnih stanja i bolesti.
Riječi nisu samo zvukovi ili tekst – one prolaze kroz našu svijest, izazivaju emocije i biokemijske procese u ljudskom organizmu.
Zaronimo na moment ispod površine i razmislimo kako komunikacija utječe na naše zdravlje i zašto je svjesno i pažljivo izražavanje od iznimne važnosti.
Moć riječi: Više od pukog govora
Svaka izgovorena riječ obrađuje se u mozgu i izaziva različite emocionalne reakcije. Ljubazna pohvala može potaknuti osjećaj zadovoljstva i sreće, dok grube riječi, kritike (pritom ne mislim na konstruktivne, ali i tu su bitne nijanse i način kako ih iznosimo) ili nepoštovanje stvaraju stres i tenzije.
Takve emocije pokreću fiziološke promjene – ubrzavanje rada srca, rast krvnog tlaka i izlučivanje hormona stresa – kortizola. Ako se ovakve reakcije javljaju često, mogu s vremenom dovesti do ozbiljnijih zdravstvenih poteškoća poput kardiovaskularnih smetnji, poremećaja spavanja, probavnih tegoba. Um i tijelo neraskidivo su povezani. Način na koji govorimo – i riječi koje biramo – stoga imaju izravan utjecaj na naše mentalno i tjelesno zdravlje.
Znanost potvrđuje neraskidivu vezu između komunikacije i zdravlja
Znanstvena istraživanja jasno pokazuju da kronična izloženost toksičnoj komunikaciji narušava zdravlje. Ljudi koji žive ili rade u okruženju ispunjenom nekonstruktivnom kritikom, omalovažavanjem i konfliktima češće obolijevaju od posljedica stresa i s njim povezanih bolesti. No svatko od nas je akter u toj dinamici i nosi svoj dio odgovornosti.
Posebno u radnom okruženju komunikacija ima ključnu ulogu. Nedostatak priznanja, grubi komentari i nepoštovanje mogu dovesti do sagorijevanja (burnouta) i ozbiljnih psihičkih problema.Slično je i u privatnim odnosima – riječi koje ranjavaju produbljuju sukobe i stvaraju emocionalni stres koji se odražava na opće blagostanje i odnose sa sobom i drugima.
Komunikacija i biokemija
Učinak riječi ne zaustavlja se na emocijama – zahvaća i biokemijske procese u našem organizmu. Toksični stilovi komunikacije potiču lučenje več spomenutog kortizola, dok ugodne, podržavajuće i zahvalne riječi potiču stvaranje „hormona sreće“ poput dopamina i oksitocina.
Ovi hormoni ne samo da popravljaju raspoloženje, već i jačaju naš imunitet te pomažu tijelu da se lakše nosi sa svakodnevnim izazovima. A ima ih.
Svjesna komunikacija – kormilo je u našim rukama
Sve ovo upućuje na važnost promišljenog i pažljivog izražavanja. Svijest o vlastitoj odgovornosti u cijeloj dinamici komunikacije podrazumijeva razvijen senzibilitet o odabiru vlastitih riječi i načina na koji ih izgovaramo. Ona potiče poštovanje, empatiju i međusobno uvažavanje.
Izdvojila sam nekoliko savjeta kako razgovarati pažljivije:
1. Budi aktivni slušač – komunikacija nije samo govor, nego i aktivno slušanje druge osobe. Time potičemo razumijevanje i jačamo međusobno povjerenje
2. Zastani prije nego progovoriš – pogotovo u konfliktnim situacijama, uzmi trenutak da promisliš o onome što želiš reći. Time izbjegavaš impulzivne reakcije i moguće uvredljive izjave.
3. Izražavaj zahvalnost i poštovanje – jednostavne riječi poput „hvala“ ili „cijenim tvoj trud“ mogu imati snažan pozitivan učinak na obje strane.
4. Pazi na formulaciju, koristi pozitivne izraze gdje je poželjno – umjesto kritike, ponudi konstruktivne prijedloge i rješenja.
Komunikacija je dvosmjerna ulica. Svi možemo pridonijeti stvaranju pozitivnijeg i zdravijeg okruženja tako što ćemo pažljivije birati riječi. Kad postanemo svjesni njihove moći, lakše gradimo odnose temeljene na razumijevanju i poštovanju – u svim segmentima naših života.
Napisala: Barbara Likter