Većina ljudi bi, kada bi mogla birati, odabrala da mu pozlije u situaciji kada je okružen s više ljudi nego u situaciji kada se samo jedna osoba nalazi pokraj njega. Odabrali bi prvu situaciji u nadi da će pomoć pristići brže i od više ljudi. No oni koji su upoznati s pojmom difuzija odgovornosti bi razmislili još jednom.

Ono što je potaknulo socijalne psihologe da istražuju zašto je u situaciji s više ljudi potrebo i više vremena da netko intervenira, je slučaj s Kitty Genovese koji se dogodio 60-ih godina prošlog stoljeća. Kitty Genovese je bila mlada djevojka koju je nožem napao nepoznati muškarac tijekom povratka u stan. Naime, napad je trajao oko pola sata, više od 30 susjeda ga je čulo, ali je samo jedan pozvao policiju, koja je nažalost došla prekasno.

Naime, podjela ili difuzija odgovornosti je pojam iz socijalne psihologije. Difuzija odgovornosti je pojava u kojoj u situaciji kada više ljudi svjedoči nekom događaju, ljudi doživljavaju da je odgovornost za djelovanje na svima prisutnima i imaju manji osjećaj osobne odgovornosti. A onda im je iz tog razloga potrebno više vremena kako bi intervenirali. Odnosno,  što je prisutno više ljudi to je potrebno značajno više vremena se netko “umiješa” u situaciju, što se naziva i efekt promatrača.

Ljudi se u situacijama koje su dvosmislene više oslanjaju na reakcije drugih ljudi, stoga u ovom slučaju čekaju da netko drugi prvi pristupi jer oni nisu sigurni što treba učiniti. Još jedan mogući razlog “nepomaganja” u tim situacijama može biti strah od evaluacije drugih. Odnosno strah da će drugi ljudi promatrati dok oni budu pružali pomoć i negativno ih procjenjivati.

To je prisutno u skoro svim društvima i nije namjerno “davanje štafete” nekoj drugoj osobi, već osjećaj zajedničke odgovornosti za djelovanje u pojedinim situacijama. Ono što je važno, je imati na umu da se takve situacije događaju oko nas i da su sastavni dio ljudske djelovanja, kojeg bi, uz sve druge fenomene, trebali biti svjesni. Isto tako, samo znanje o efektu difuzije odgovornosti može promijeniti nečiju “spremnost na pomaganje”.

Autorica: Franciska Brizić

Izvori:

Hewstone, M., i Stroebe, W. (ur.). (2003). Uvod u socijalnu psihologiju: europske perspektive (V. Božičević i dr., prev.). Jastrebarsko: Naklada Slap.

Hudj, T. (2016). Difuzija odgovornosti (Završni rad, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Filozofski fakultet. Odjel psihologije).

Levine, M., i Crowther, S. (2008). The responsive bystander: How social group membership and group size can encourage as well as inhibit bystander intervention. Journal of personality and social psychology, 95(6), 1429.

Izvori fotografija:

https://unsplash.com/photos/peoples-walking-on-pedestrian-lane-X53e51WfjlE

https://unsplash.com/photos/aerial-view-of-people-walking-on-raod-IBaVuZsJJTo

Podijelite s prijateljima