Samoispunjavajuće proročanstvo: Kada očekivanja postanu realnost

KAKO NAS VLASTITA OČEKIVANJA MOGU PREVARITI (ILI POGURATI NAPRIJED)

Jesi li ikada primijetio kako očekivanje neuspjeha često stvari učini gorim? Ili pak da kada si nekom izazovu pristupio samouvjereno, unatoč brojnim poteškoćama koje ti mogu stajati na putu, uspješno izvršio što si namjeravao? Ovo su primjeri kako tvoja vjerovanja, u ovom slučaju o vlastitim sposobnostima za izvršavanje zadataka, mogu utjecati na ishode. U psihologiji, ovo bi se moglo objasniti fenomenom koji se naziva samoispunjavajuće proročanstvo.

Samoispunjavajuće proročanstvo predstavlja vjerovanje – bilo pozitivno ili negativno – o ljudima ili događajima koje može utjecati na nečije ponašanje, koje potom uzrokuje ostvarenje tog vjerovanja. Drugim riječima, netko može očekivati da će se neka osoba ponašati na određeni način ili očekivati određeni ishod nekog događaja. Zatim, zbog tih očekivanja, osoba mijenja svoje ponašanje u skladu s tim očekivanjima. Te promjene u ponašanju uzrokuju da se prvotna očekivanja u konačnici i ostvare.

Primjerice, Ivana očekuje da će pasti ispit zbog čega uopće ne počinje s učenjem. Potom, zbog očekivanja koje je imala („past ću ispit“), a koje je utjecalo na njeno ponašanje (neučenje), na kraju je zaista pala ispit. Još jedan primjer bio bi slučaj Marka koji misli da ne zna kuhati i očekuje da, što god proba napraviti, neće biti fino. U skladu s takvim očekivanjem, uopće ne pokušava kuhati, već umjesto toga cijelo vrijeme naručuje hranu. Na kraju, Markova navedena očekivanja i u skladu s time navike naručivanja hrane i izbjegavanje kuhanja, dovode do toga da uopće ne pokušava naučiti kuhati i tako potvrđuje svoja inicijalna očekivanja.

Zašto je ovaj fenomen važan?

Važnost samoispunjavajućih proročanstava očituje se u različitim kontekstima. Primjerice, u školskom okruženju očekivanja profesora o mogućnostima i sposobnostima učenika može se odraziti na izvedbu učenika. Što je veće povjerenje izraženo u učenika, veća je vjerojatnost njegovog uspjeha u obrazovanju. Obrnuto, što je manje vjere izraženo u njega, manja je šansa za uspjeh.

Robert Rosentahl istraživač je koji se posebno istaknuo istraživanjem ovog fenomena te je zastupao hipotezu da očekivanja mogu potaknuti samoispunjavajuća proročanstva time što utječu na izvedbu pojedinca. Svoje poznato istraživanje samoispunjavajućeg proročanstva u školskom kontekstu proveo je u jednoj osnovnoj školi u SAD-u, a isto je započeo testiranjem IQ-a svih učenika. Nakon testiranja, istraživači su nasumično odabrali dio učenika i učiteljima rekli da su upravo ti učenici oni s visokim akademskim potencijalom, iako to nužno nije bilo istina. Na kraju školske godine, svi su učenici ponovno pisali isti test te je došlo do porasta ukupnih rezultata. Međutim, među jednim dijelom učenika napredak je bio najveći – upravo onih za koje je učiteljima rečeno da imaju najviši potencijal. Rezultati su upućivali na to da su učiteljska očekivanja predstavljala jedan od čimbenika koji je pridonio boljim ishodima, osobito kod najmlađih učenika. Učitelji su tim učenicima nesvjesno poklanjali više pažnje. Iako su razlike u ponašanju bile suptilne, učitelji su te učenike tretirali drugačije – primjerice, davali su im detaljnije povratne informacije što je posljedično utjecalo na njihovu izvedbu i uložen trud.

Negativna socijalna očekivanja o vršnjacima pokazala su se kao važna za socijalno funkcioniranje. Ishod socijalnih interakcija uvelike ovisi o očekivanjima ili strahovima od prihvaćanja ili odbacivanja, što može rezultirati ponašanjima koja potvrđuju ta očekivanja ili strahove. Na primjer, Ana je pozvana na zabavu na kojoj ne poznaje nikoga te unaprijed misli da ju nitko neće htjeti upoznati i da će cijelu zabavu provesti sama. Zbog tog uvjerenja povlači se u kut, izbjegava kontakt očima i ne započinje razgovor. U skladu s takvim ponašanjem, drugi je ne doživljavaju kao otvorenu i prijateljski raspoloženu pa joj zaista nitko ne prilazi. Ana po tome zaključuje da je bila u pravu, ali ne shvaća da su upravo njena početna očekivanja oblikovala cijelu situaciju. I iz ovog primjera je vidljivo da ako u socijalne situacije ulaziš s najgorim očekivanjima, to može utjecati na to kako će se situacija zapravo odviti – taj obrazac razmišljanja može potrajati godinama pa se odraziti i na socijalni život u odrasloj dobi. Mnogi su se istraživači bavili negativnim samoispunjavajućim proročanstvima, pa je prepoznato i to da ona nisu nepromjenjiva: samopotvrđivanje (engl. self-affirmation) može poboljšati socijalno ponašanje osoba te dovesti do pozitivnog samoispunjavajućeg proročanstva.

U zdravstvu važnost je vidljiva, između ostaloga, i po postojanju placebo efekta koji može imati učinak na pacijentova vjerovanja o tretmanu. Brojna istraživanja provedena su na temu placebo efekta, a rezultati mnogih pokazali su da kod osoba kojima je dana supstanca koja nije pravi lijek, ali za koju su pacijenti mislili da je i da će imati učinka, došlo do poboljšanja stanja unatoč tome što zapravo nisu dobili djelotvornu tvar. U skladu s time, ukoliko pacijent očekuje da će određena terapija djelovati, zaista se može osjećati bolje te sam proces oporavka glađe teći.

Osim navedenog, samoispunjavajuća proročanstva mogu biti značajna i za motivaciju i samopoštovanje. U slučajevima kada misliš da nisi dovoljno sposoban, ostati fokusiran na svoje ciljeve često se čini nemogućim. To posljedično može rezultirati brojnim nesigurnostima, sumnji i slaboj samoefikasnosti, što sve dodatno čini prekidanje tog obrasca razmišljanja još težim.

Razumijevanje samoispunjavajućih proročanstava može ti pomoći prepoznati i suprotstaviti se negativnim očekivanjima, pa tako i promovirati pozitivnije ishode u osobnim i interakcijama s drugima. Kada su samoispunjavajuća proročanstva bazirana na negativnim očekivanjima, onda te mogu spriječiti u ostvarivanju tvog punog potencijala. U suprotnom, ona ne moraju uopće biti loša. Štoviše, očekivanje dobrih ishoda može ti biti vjetar u leđa potreban da bi ta očekivanja postala realnost.

Tvoja očekivanja nisu proročanstva – osim ako im ne daš tu moć. Sljedeći put kad pomisliš „ne mogu“, zastani i razmisli: što ako ipak možeš?

Autorica: Gloria Lukačević

Literatura:

https://www.verywellmind.com/what-is-a-self-fulfilling-prophecy-6740420

https://www.ebsco.com/research-starters/social-sciences-and-humanities/self-fulfilling-prophecy

https://www.simplypsychology.org/pygmalion-effect.html

Almadi, S. (2022). The meta-narrative of self-fulfilling prophecy in the different research areas. Society and Economy, 44(2), 251-269. https://doi.org/10.1556/204.2022.00001

Rosenthal, R., & Jacobson, L. (1966). Teachers’ Expectancies: Determinants of Pupils’ IQ Gains. Psychological Reports, 19(1), 115-118. https://doi.org/10.2466/pr0.1966.19.1.115

Ilustracije:

https://i.pinimg.com/736x/30/e4/57/30e45721ca62506aaaf6823f9af5f532.jpg

https://i.pinimg.com/736x/96/64/96/966496a6d8dce3b810c53eac47099d2a.jpg