Stariji kao izvor životnog iskustva

Danas živimo u vremenu u kojem nam je gotovo svaka informacija udaljena samo nekoliko dodira prstom. Ako nešto ne znamo, otvorimo Google. Ako želimo naučiti kako nešto napraviti, pronađemo video. Ako nas nešto zanima, internet nam u nekoliko sekundi ponudi tisuće odgovora. Zbog toga ponekad zaboravimo da postoje stvari koje se ne mogu jednostavno pretražiti.

Jedna od njih je životno iskustvo.

Upravo zato mislim da nam stariji ljudi mogu biti velika inspiracija. Njihovo znanje nije nastalo gledanjem tutorijala ili čitanjem kratkih savjeta na internetu. Nastalo je kroz godine života, kroz pogreške, uspjehe, gubitke, ljubavi, razočaranja, prijateljstva i brojne situacije koje ih nisu uvijek štedjele.

Ponekad možemo provesti sate na internetu tražeći odgovor na neko pitanje, a onda ga pronaći u nekoliko rečenica razgovora sa starijom osobom. Ne zato što ta osoba zna sve, nego zato što je neke stvari jednostavno – proživjela.

Mislim da posebno možemo učiti iz njihovih priča. Kada nam netko govori kako je izgledao njegov život prije nekoliko desetljeća, ne dobivamo samo podatke o prošlosti. Dobivamo priliku razumjeti kako se čovjek nosi s promjenama. Ono što je nama danas normalno, nekome je možda bilo potpuno nezamislivo. Ono što nama predstavlja problem, nekome drugome možda izgleda kao sitnica u usporedbi s onim kroz što je prošao.

I upravo tu nastaje nešto zanimljivo. Mladost i starost često gledamo kao dvije suprotne strane, ali zapravo mogu puno toga dati jedna drugoj. Mladi imaju brzinu, znatiželju i nove ideje, dok stariji imaju iskustvo i širu perspektivu. Jedni drugima mogu pokazati ono što sami još ne mogu vidjeti.

Možda zato ne bismo trebali starije ljude promatrati samo kao ljude kojima treba pomoć, nego i kao ljude od kojih možemo nešto naučiti. Njihove priče imaju vrijednost čak i kada nisu savršene, jer život nikada nije savršen. Ponekad je upravo neka pogreška, neuspjeh ili težak period ono iz čega možemo najviše naučiti.

Internet nam može dati odgovor na gotovo svako pitanje, ali ne može proživjeti život umjesto nas. Ne može nam ispričati kako je izgledalo izgubiti nekoga koga voliš, prvi put se zaljubiti, krenuti od nule ili ponovno ustati nakon velikog neuspjeha. To mogu ljudi.

Zato mislim da bismo, uz sve što možemo naučiti na internetu, trebali ponovno naučiti slušati jedni druge. Posebno one koji su prije nas prošli dijelove života kroz koje mi tek trebamo proći.

Jer možda najvrjednije znanje nije ono koje možemo pronaći jednim klikom, nego ono koje možemo pronaći u nečijem životu.

Napisao: Matej Vrdoljak, volonter