Uspoređivanje je samoozljeđivanje

Govore nam da smo svi posebni

Ko’ pahuljice

što oslikaju stazu u prosincu.

 Lepršavi, veliki, čisti,

 Zbijeni, ukrašeni, mali

 Nikada nećemo biti kopije.

 Govore nam

 Knjige, citati, učitelji

 Ali ih ne čujemo.

 Pa kada odrastemo

 Zaboravimo

 Biti pahuljica

 Već gledamo u druge

 Ne bi li u njima pronašli sebe

I to shvatimo

 Tek kad se otopimo.

Psihologija kaže da je normalna doza natjecanja dobra za našu motivaciju. Da drugi u nama probude ono što leži duboko usnulo. No, što sve spada u “natjecanje”? I, koja je normalna doza? Kako ostati na njoj? Na primjer, želja da poboljšamo svoje rezultate na ispitu je normalno, dok je pretjerano uspoređivanje s drugima i osjećaj manje vrijednosti kada ne prođemo — jako nezdravo — jer bi zdrava doza  natjecanja trebala potaknuti osobni rast, a ne prerasti u želju za superiornošću ili dokazivanjem.

Jesu li nam rečenice poput: “Želim biti kao on/a” i “Želim biti bolji od njega/nje” uistinu toliko potrebne? Kako se ugledati na nekog (pogotovo u vrijeme društvenih mreža) bez da izgubimo svoju individualnost? I treba li nam stvarno ta druga osoba s kojom ćemo se ‘natjecati’ ili na koju ćemo se ugledati (svjesno i nesvjesno), čisto da dokažemo sebi da to možemo? Ne bi li se samo sebi trebali dokazati? Mora li druga osoba biti okidač našeg rada i uspjeha? Unutarnja motivacija dolazi iz vlastitih želja i ciljeva, a ne od vanjskih utjecaja. Na primjer, motivirati se da učimo za ispit kako bismo se osjećali zadovoljno i ispunjeno, a ne samo zbog priznanja ili uspjeha od drugih.

Jedino samospoznaja pomaže da bolje razumijemo svoje potrebe i granice.

No, kako stati kada naš um pretvori sve tuđe uspjehe u nešto što je ‘bolje’ od naših? I to čak ni ne moraju biti uspjesi. Može biti izgled, govor, kretanje, znanje. Zdrava motivacija vodi ka osobnom napretku i zadovoljstvu, dok uspoređivanje s drugima često izaziva nesigurnost i osjećaj manjka. Na primjer, želja da unaprijedimo svoje vještine je pozitivno, ali želja da budemo bolji od svih drugih je često uzrok velike frustracije i nezadovoljstva. U sadašnje vrijeme se uspoređujemo s drugima oko najbanalnijih stvari, a pritom ni ne znamo tko smo. Tko smo mi uistinu? Što mi stvarno želimo (bez utjecaja okoline)? Tražimo u drugima ono što mi nemamo, a da zapravo ne znamo što mi imamo. Motivirati sebe za rad na sebi uz inspiraciju od druge osobe, poput ‘idola'( u području uspjeha ili izgleda ), nije nužno loše i može biti poticajno. No, često je dvosjekli mač.

Često će nas baš to uspoređivanje ozlijediti.

Jer vrlo brzo može otići predaleko i vrlo brzo se, baš poput pahuljica – možemo otopiti.

Autorica: Barbara Ušković

Izvor fotografije: AI program za uređivanje fotografija