Utjecaj sigurne privrženosti na razvoj u adolescenciji

Promjena je glavna karakteristika adolescencije. To je razdoblje obilježeno biološkim, kognitivnim i društvenim promjena velikog intenziteta te je povezano s pojavom ili pogoršanjem niza zdravstvenih problema uključujući depresiju, poremećaje prehrane, ovisnosti, rizično seksualnog ponašanja, antisocijalnih i delinkventnih aktivnost te napuštanja škole.

Iako u adolescenciji vršnjačka povezanost dobiva sve veću važnost, te započinje proces individualizacije, sve je više dokaza da su ponašanja adolescenata povezna s tipom privrženosti koji su stvorili s roditeljima u djetinjstvu. Od velike je važnosti činjenica da se uspješna tranzicija adolescencije ne postiže odvajanjem od roditelja već zdrav prijelaz u autonomiju i odraslu dob olakšavaju sigurna privrženost i emocionalna povezanost s roditeljima.

Od najranijih dana naši su životi oblikovani odnosima koje stvaramo s drugim ljudskim bićima. John Bowlby, psiholog i psihijatar, konceptualizirao je poznatu teoriju privrženosti koja je dala osnovu za brojna daljnja istraživanja u području psihologije te danas pruža temelj za razumijevanje interpersonalnih odnosa.

Bowlby je konceptualizirao privrženost kao biološki utemeljen repertoar organiziranog ponašanja (npr. dječji plač) koja potiču interakcije djeteta i roditelja i maksimiziraju preživljavanje. Roditeljska usklađenost i odgovarajuća reakcija dovode do sigurne privrženosti, obilježene pogledom na sebe kao vrijednim brige i kompetentnim za istraživanje svoje okoline u trenucima niskog stresa.

Istraživanja pokazuju da sigurna privrženost u adolescenciji ima točno isti učinak na razvoj kao i u ranom djetinjstvu: sigurna baza potiče istraživanje i razvoj kognitivne, socijalne i emocionalne kompetencije. Studije pokazuju da je manje vjerojatno da će adolescenti koji su razvili sigurnu privrženost prekomjerno piti, koristiti droge i rizično se ponašati. Razvijena sigurna privrženost povezana je s nižom stopom tinejdžerske trudnoće. Adolescenti koji su razvili sigurnu privrženost manje pate od problema mentalnog zdravlja kao što su tjeskoba, depresija, nepažnja, problemi s mišljenjem, poremećaji ponašanja, delikvencija i agresija. Također, uspješnije prolaze prijelaz u srednju školu, uživaju u pozitivnijim odnosima i manje se sukobljavaju s obitelji i vršnjacima od nesigurno privrženih adolescenata. Razvijena sigurna privrženosti kod adolescentica povezana je s manje briga vezanih uz težinu i rjeđim poremećajima prehrane. Nesigurna privrženost povezana je sa suicidalnošću, uporabom droga, te agresivnim i delinkventnim ponašanjem.

Vrlo je važno održavanje povezanosti između roditelja i adolescenta što može biti izazovno jer se sukobi između roditelja i djece povećavaju tijekom adolescencije. Prisutnost sukoba je normalna, ali adolescenti koji osjećaju da ih roditelji razumiju i vjeruju njihovoj predanosti, čak i u slučajevima sukoba, samouvjereno napreduju prema ranoj odrasloj dobi. Iako će se adolescenti više obraćati prijateljima za emocionalnu podršku tijekom stresa ne znači da se više ne oslanjaju na potporu roditelja. Sigurno privrženi adolescenti ne izbjegavaju sukobe, istraživanja i individualizaciju, niti se prerano osamostaljuju bez podrške roditelja.

Također, pojedinci koji su sigurni u sebe u adolescenciji su društveno kompetentniji, manje agresivni, uspješniji su u reguliranju emocija u kontekstu sukoba u odnosu na nesigurne koji su skloniji pretjeranoj regulaciji ili nedovoljnoj emocionalnog regulaciji. Adolescenti koji su razvili sigurnu privrženost emocionalno su svjesniji, suosjećajniji, prosocijalni i izražavaju više pozitivnih afekata.

Sigurna privrženost roditeljima u kasnoj adolescenciji i ranoj odrasloj dobi povezana s višestrukim aspektima dobrobiti, uključujući visoko samopoštovanje i nizak psihološki stres.

Važnost informiranja roditelja o promjenama koje se događaju u adolescenciji mogu dovesti do boljeg razumijevanja, usklađivanja s potrebama adolescenata, a samim time i ostvarivanja bolje povezanosti. Stvaranjem sigurne privrženost djeca uče vrijednosti koje će im uvelike pomoći u sprečavanju nasilnog ponašanja u kasnijim godinama života jer će izrasti u zrele i odgovorne pojedince koji se znaju nositi sa stresom, tražiti pomoć i primjereno reagirati u svakoj situaciji.

Autorica: volonterka Tena Havrda

REFERENCE:

1. Moretti, M. M., & Peled, M. (2004). Adolescent-parent attachment: Bonds that support healthy development. Paediatrics and Child Health, 9(8), 551-555. 
2. Laible, D. (2007). Attachment with parents and peers in late adolescence: Links with emotional competence and social behavior. Personality and Individual Differences, 43(5), 1185-1197. 
3. Mohorić, T., Takšić, V., & Šekuljica, D. (2016). Uloga razumijevanja emocija u razvoju simptoma depresivnosti i anksioznosti u ranoj adolescenciji. Socijalna psihijatrija, 44(1), 0-58.

Image by Luisella Planeta LOVE PEACE 💛💙 from Pixabay