Upravljanje radnim učinkom je proces kroz koji supervizori i provoditelji procjenjuju i dijele mišljenja o očekivanjima posla koja stavljaju pred zaposlenike, daju povratnu informaciju o učincima, identificiraju proces učenja i mogućnosti razvoja zaposlenika te evaluiraju učinak i rezultate rada .

Upravljanjem učinkom na sustavan način poboljšavamo uspješnost pojedinaca i timova. Temelji se na pretpostavci:

  1. da će ljudi biti uspješni ukoliko znaju što se od njih očekuje i ako su sudjelovali u određivanju očekivanja,
  2. da mogućnost ispunjenja očekivanja ovisi o razini sposobnosti i motivacije pojedinca te vođenju i podršci menadžera.

 

Cilj i važnost upravljanja radnim učinkom
Ocjenom učinka zaposlenika, podrazumijevamo usporedbu ostvarenih rezultata zaposlenih sa postavljenim standardima organizacije (prema Đorđević Boljanović i Pavić, 2001). Temeljem evaluacije i ocjene učinka, menadžer donosi objektivnu odluku o kompenzaciji, promociji, napredovanjima i transferima zaposlenih. Nakon realno postavljenih ciljeva organizacije, podataka o znanjima i vještinama zaposlenika te motivaciji nagrađivanju zaposlenoga, organizacija može upravljati radnom efektivnošću organizacije kao cjeline. Sistem upravljanja radnom efikasnošću (Pulkalos, 2004) uključuje aktivnosti u cilju utvrđivanja poslovanja, osiguravanja adekvatne obuke i razvoja zaposlenih, razvoja odgovarajućih vještina i znanja, procjene ponašanja koje je usmjereno ostvarenju ciljeva. Na osnovi ovih aktivnosti zaposlenik se nagrađuje u skladu s potrebama organizacije i planiranjem njegove osobne karijere.

Benefiti koji se dobivaju praćenjem i ocjenjivanjem radnog učinka (Managment Principles, 2013):

      • porast individualne efektivnosti članova tima
      • prenošenje organizacijskih vrijednosti
      • razumijevanje i postizanje organizacijskih ciljeva
      • poboljšano donošenje odluka
      • identificiranje potrebe za treningom i edukacijama
      • postavljanje baze za nagrađivanje
      • zaštita od pravnih problema

Osnovni zadatak menadžera ljudskih potencijala koji prati radni učinak, jest procjena koliko su zaposleni bili uspješni u postizanju organizacijskih ciljeva. Rezultati procjene su rezultat zajedničkih aktivnosti zaposlenih i supervizora. Na taj način se osigurava povratna informacija i poboljšava izvedba zadataka i motivacija za njihovo izvođenje. Cilj upravljanja radnim učinkom je dokumentirani sistem evaluacije, mjera i metoda mjerenja radne učinkovitosti, u skladu sa zakonskim i etičkim aspektima. Uloga menadžera ljudskih resursa je u adekvatnoj procjeni zaposlenika i odgovarajućoj zaštiti organizacije.

Najvažniji ciljevi procjene radnog učinka i upravljanja radnom efikasnošću su sljedeći (prema Đorđević Boljanović i Pavić, 2001):

  • prenošenje organizacijskih ciljeva
  • povratna informacija o radnom učinku zaposlenih
  • određivanje osnove za unapređivanje
  • pružanje osnove za donošenje odluke o smanjenju broje zaposlenih
  • poticanje unapređivanja radnog učinka
  • motiviranje nadprosječnog radnog učinka
  • određivanje i mjerenje ostvarenja organizacijskih ciljeva
  • savjetovanje zaposlenih sa slabim radnim učinkom
  • izmjene u sustavu nagrađivanja
  • poticanje usavršavanja i mentorstva
  • uspješno planiranje radne snage i interno popunjavanje radnih mjesta
  • utvrđivanje potreba za obukom i razvojem zaposlenih
  • potvrđivanje odluka o zapošljavanju
  • omogućavanje pravne osnovanosti odluka za odjel ljudskih resursa
  • poboljšanje općeg radnog učinka organizacije

 

Napisala: Tihana Pandl

Literatura:

  1. UCR Human Resources (2011) Supervisor’s Guide to Performance Managment; http://hr.ucr.edu/docs/performance/supervisorsguide.pdf
  2. University of South Florida: Overview of Performance Managment: Taking Steps to Enhance  Individual and Organizational Effectiveness: http://usfweb2.usf.edu/human-resources/Talent-Management/pdfs/overviewperformancemanagement.pdf
  3. Damjanović, P., Suša, B., Škunca, D., Milenković, S., Ristić, Ž. (2012). Menadžement ljudskih resursa. Beograd: EtnoStil d.o.o.
  4. Đorđević Boljanović, J. i Pavić, S. Ž. (2011). Osnove menadžmenta ljudskih resursa. Beograd: Univerzitet Singidunum.

Fotografije: Unsplash

Podijelite s prijateljima