Procjena radnog učinka- zašto je važna
Iz kulture u poduzetništvo - Vijesti, objavljeno 19.11.2020.
Upravljanje radnim učinkom je proces kroz koji supervizori i provoditelji procjenjuju i dijele mišljenja o očekivanjima posla koja stavljaju pred zaposlenike, daju povratnu informaciju o učincima, identificiraju proces učenja i mogućnosti razvoja zaposlenika te evaluiraju učinak i rezultate rada .
Upravljanjem učinkom na sustavan način poboljšavamo uspješnost pojedinaca i timova. Temelji se na pretpostavci:
- da će ljudi biti uspješni ukoliko znaju što se od njih očekuje i ako su sudjelovali u određivanju očekivanja,
- da mogućnost ispunjenja očekivanja ovisi o razini sposobnosti i motivacije pojedinca te vođenju i podršci menadžera.
Cilj i važnost upravljanja radnim učinkom
Ocjenom učinka zaposlenika, podrazumijevamo usporedbu ostvarenih rezultata zaposlenih sa postavljenim standardima organizacije (prema Đorđević Boljanović i Pavić, 2001). Temeljem evaluacije i ocjene učinka, menadžer donosi objektivnu odluku o kompenzaciji, promociji, napredovanjima i transferima zaposlenih. Nakon realno postavljenih ciljeva organizacije, podataka o znanjima i vještinama zaposlenika te motivaciji nagrađivanju zaposlenoga, organizacija može upravljati radnom efektivnošću organizacije kao cjeline. Sistem upravljanja radnom efikasnošću (Pulkalos, 2004) uključuje aktivnosti u cilju utvrđivanja poslovanja, osiguravanja adekvatne obuke i razvoja zaposlenih, razvoja odgovarajućih vještina i znanja, procjene ponašanja koje je usmjereno ostvarenju ciljeva. Na osnovi ovih aktivnosti zaposlenik se nagrađuje u skladu s potrebama organizacije i planiranjem njegove osobne karijere.
Benefiti koji se dobivaju praćenjem i ocjenjivanjem radnog učinka (Managment Principles, 2013):
- porast individualne efektivnosti članova tima
- prenošenje organizacijskih vrijednosti
- razumijevanje i postizanje organizacijskih ciljeva
- poboljšano donošenje odluka
- identificiranje potrebe za treningom i edukacijama
- postavljanje baze za nagrađivanje
- zaštita od pravnih problema
Osnovni zadatak menadžera ljudskih potencijala koji prati radni učinak, jest procjena koliko su zaposleni bili uspješni u postizanju organizacijskih ciljeva. Rezultati procjene su rezultat zajedničkih aktivnosti zaposlenih i supervizora. Na taj način se osigurava povratna informacija i poboljšava izvedba zadataka i motivacija za njihovo izvođenje. Cilj upravljanja radnim učinkom je dokumentirani sistem evaluacije, mjera i metoda mjerenja radne učinkovitosti, u skladu sa zakonskim i etičkim aspektima. Uloga menadžera ljudskih resursa je u adekvatnoj procjeni zaposlenika i odgovarajućoj zaštiti organizacije.
Najvažniji ciljevi procjene radnog učinka i upravljanja radnom efikasnošću su sljedeći (prema Đorđević Boljanović i Pavić, 2001):
- prenošenje organizacijskih ciljeva
- povratna informacija o radnom učinku zaposlenih
- određivanje osnove za unapređivanje
- pružanje osnove za donošenje odluke o smanjenju broje zaposlenih
- poticanje unapređivanja radnog učinka
- motiviranje nadprosječnog radnog učinka
- određivanje i mjerenje ostvarenja organizacijskih ciljeva
- savjetovanje zaposlenih sa slabim radnim učinkom
- izmjene u sustavu nagrađivanja
- poticanje usavršavanja i mentorstva
- uspješno planiranje radne snage i interno popunjavanje radnih mjesta
- utvrđivanje potreba za obukom i razvojem zaposlenih
- potvrđivanje odluka o zapošljavanju
- omogućavanje pravne osnovanosti odluka za odjel ljudskih resursa
- poboljšanje općeg radnog učinka organizacije
Napisala: Tihana Pandl
Literatura:
- UCR Human Resources (2011) Supervisor’s Guide to Performance Managment; http://hr.ucr.edu/docs/performance/supervisorsguide.pdf
- University of South Florida: Overview of Performance Managment: Taking Steps to Enhance Individual and Organizational Effectiveness: http://usfweb2.usf.edu/human-resources/Talent-Management/pdfs/overviewperformancemanagement.pdf
- Damjanović, P., Suša, B., Škunca, D., Milenković, S., Ristić, Ž. (2012). Menadžement ljudskih resursa. Beograd: EtnoStil d.o.o.
- Đorđević Boljanović, J. i Pavić, S. Ž. (2011). Osnove menadžmenta ljudskih resursa. Beograd: Univerzitet Singidunum.
Fotografije: Unsplash