Volonterski angažman

Male stvari i mali trenuci nisu mali…

Baka koja živi sama i teško je pokretna s iščekivanjem dočekuje tjedni dolazak volonterki. Osim praktične pomoći u kućanskim poslovima djevojke sa bakom popričaju, odu u trgovinu po živežne namirnice, k liječniku po uputnicu ili u ljekarnu po lijekove, prošeću parkom podržavajući baku…
U razgovoru se izmjenjuju životne priče i iskustva. Baka sa djevojkama podijeli neke svoje misli, osjeća se dobro jer je netko sluša i jer je nekome važno da je ona dobro, a volonterke, sa druge strane, dobivaju onaj dobar osjećaj poznat svakome tko je ikad ikome učinio nešto dobro.

U drugom je slučaju riječ o starcu koji živi sam. Nema obitelji, samo strica koji živi u drugom gradu i koji je još stariji i nemoćniji. Starac živi od socijalne pomoći i dobre volje ljudi oko sebe. Obzirom na bolesne noge jako teško hoda. Dolazak nekoga tko će umjesto njega otići u dućan i ljekarnu i odnijeti račune u socijalno njemu je neprocjenjivo važan. Uz to, malo porazgovara sa volonterkama, pojada se ili im ispriča nešto iz svog života…

Starica A. od obitelji ima samo sina koji živi u drugom gradu. On je socijalno ugrožena osoba (nezaposlen) pa nema sredstava dolaziti k majci. Čuju se telefonski. Ona teško hoda (ima bolne i deformirane noge i  kateter) i bez volonterske i susjedske pomoći ne može organizirati odlazak k svojoj obiteljskoj liječnici niti bilo kamo drugdje. Od svoje skromne mirovine odvoji za pomoć sinu, pokrije svoje troškove i ne ostaje joj sredstava za plaćanje osobe koja bi joj pomagala oko svakodnevnih poslova. Volonterke joj pomognu otići do liječnice, prevezu je na kontrolu ili terapiju, malo počiste stan i odu po lijekove u obližnju ljekarnu. Sretna je i kad može malo popričati s nekim.

Nekome se sve navedeno može činiti beznačajnim. Ako uživamo u podršci i ljubavi od strane članova svoje obitelji, ako smo pokretni i zdravi i imamo koliko-toliko pristojnu mirovinu teško možemo pojmiti važnost tih stvari kad su nedostatne.
Male stvari i mali trenuci nisu mali. Ne treba ih uzimati zdravo za gotovo niti podcjenjivati. Osmijeh, dodir, lijepa gesta, znak pažnje, neka praktična pomoć – sve su to sitnice koje ne koštaju ništa, a mogu nekome olakšati dan i razbiti tmaste oblake usamljenosti, unijeti vedrinu u život.

Svi smo mi povezani, poput spojenih posuda. Ne može jednome od biti dobro dok je drugome loše.
Živjeti u obilju pored siromašnih prividna je sreća.
Dužnost nam je pomagati drugima. Pomažući njima pomažemo i sebi – rastemo kao ljudska bića i pridonosimo čovječanstvu. I nema beznačajnih doprinosa, niti se oni mjere nekom opće poznatom ili priznatom mjerom. Svako od nas pozvan je uključiti se koliko i kako može.

Pridružite se našem volonterskom timu i nekome i sebi samima unesite vedrinu u dan, smisao i svrhu u život.

Nemoguće je često ono što nije pokušano…