Pozitivna slika o sebi

Tri starca, tri dobra prijatelja, stadoše razgovarati o radostima mladosti i teretu starosti.

„Ah“, zavapi jedan, „ruke i noge me više ne služe. Nekad sam trčao poput jelena, sad jedva hodam i to s noge na nogu.“ – „Imaš pravo“, reče drugi „I ja osjećam kako je moja snaga presušila kao voda u pustinji. Vrijeme nas je pregazilo.“ Treći, u jedva nešto malo boljem stanju dometne: „Dragi prijatelji, uopće vas ne razumijem. To o čemu vi pričate ja kod sebe uopće ne primjećujem. Snažan sam isto kao i prije četrdeset godina.“ Ne povjerovaše mu prijatelji, a on se razjari: „Točno je što vam govorim! Baš sam se jučer u to uvjerio! U sobi mi oduvijek stoji jedna teška hrastova škrinja. Prije četrdeset godina pokušao sam ju jednom pomaknuti, ali – nećete mi vjerovati – nisam uspio. Jučer mi je palo naum da ponovo pokušam. Upro sam svom snagom i – nije mi uspjelo. A to dokazuje da sam jak baš kao i prije četrdeset godina!“

Priča preuzeta iz knjige: Razgovori sa zrcalom (autorice: Dubravka Miljković i Majda Rijavec).

Ova priča nam je primjer toga da pogled na sebe ovisi o pojedincu i razlikuje se između svakoga od nas. Pogled na sebe je naučen, ali i izabran. Svakako, dobro to je to što ga možemo mijenjati!

Možemo se zapitati kako se osjećamo kada na sebe gledamo kao na nemoćnu i jadnu osobu, a kako se osjećamo kada na sebe gledamo kao nekoga tko je moćan, jak, sposoban, vitalan…

Naravno da to na što smo usmjereni u mislima utječe na to kako ćemo se osjećati! Po primjeru ovih prijatelja vidimo da nećemo biti zadovoljni sobom, ako očekujemo od sebe nešto nerealno. Na primjer, poprilično je nerealno da osoba starije dobi ima jednake fizičke sposobnosti kao mlada osoba. Naše se tijelo mijenja s godinama. To ne znači da smo manje vrijedni, sposobni, važni, pametni, uspješni itd. Ako ćemo očekivati od sebe nešto što trenutno nije moguće, bit ćemo razočarali onim što vidimo. A samim time – bit ćemo nezadovoljni.

Ako se pak prisjetimo i usmjerimo na sve svoje pozitivne strane i prednosti, naše snage i vrijednosti – osjećat ćemo se bolje. Bit ćemo zadovoljniji i sretniji. Također se možemo fokusirati na male korake koji vode do toga što je već moguće realizirati.

Kada primijetite da ste nezadovoljni sobom, pokušajte zastati i osvijestiti koje misli vam prolaze glavom… Otkuda te misli? Jesu li one zaista jedina istina? Jeste li se usmjerili samo na negativno, a zaboravili se prisjetiti svega onoga dobroga?

Prihvatimo sebe, svoje mogućnosti, prednosti i nedostatke. Radimo na sebi. No, unatoč tome što uvijek imamo prostora za napredak – budimo svjesni i svojih vrlina koje već posjedujemo.

Napisala: Lucija Hajduković

Slika preuzeta s: Pixabay