Sa sredstvima za umirenje – oprezno!

Današnji užurban, stresan i često kaotičan način života uzima danak – sve veći broj osoba razvija neki oblik psihičkih i somatskih poremećaja, a potrošnja lijekova za smirenje enormno raste. Uz depresiju i poremećaje anksioznosti, sve češće se susrećemo sa sindromom kroničnog umora, sindromom izgaranja na poslu i raznim somatomorfnim poremećajima (bolestima kod kojih osnovni psihološki problem dovodi do značajnih fizičkih simptoma).

Od izuzetne je važnosti prepoznavanje psihičkog poremećaja i pravovremeno djelovanje – obraćanje liječniku i traženje stručne pomoći u vidu psihoterapije ili lijekova što su osnovni načini liječenja psihičkih poremećaja i poteškoća.

Psihoterapija može biti individualna, obiteljska ili grupna, ovisno o vrsti i stupnju poremećaja i potrebama oboljele osobe, a psihoterapijski razgovor ključan je u liječenju psihičkih poremećaja jer omogućava oboljeloj osobi da kroz psihoterapijski proces upozna sebe, svoje potrebe i strahove, štetne obrasce, razvije strategije za nošenje sa stresom i suočavanje sa strahom, ustraje u promjeni, osnaži se za funkcioniranje u svakodnevnom životu.

Kod blažih poremećaja pomaže redovita psihoterapija i osobna uključenost osobe (svjesnost o postojanju problema i želja za promjenom), kod težih je potrebno kombinirati psihoterapiju sa lijekovima (psihofarmacima). Medikamentozna terapija temelji se na propisivanju anksiolitika i antidepresiva, ovisno o poremećaju.

Pri propisivanju psihofarmaka često se griješi propisivanjem lijekova za smirenje umjesto antidepresiva što za posljedicu može imati nastavak ili čak progresiju depresivnog stanja. Anksioznost (tjeskoba) se može liječiti i sredstvima za smirenje i antidepresivima, depresija se može liječiti isključivo antidepresivima.

Potrošnja sredstava za umirenje u enormnom je porastu zadnjih godina, a posebno zadnjih godinu dana, što zbog panedemije, što zbog potresa u Zagrebu. U zadnjih deset godina gotovo je udvostručena potrošnja lijekova poput Apaurina, Diazepama, Valiuma, Normabela i dr.
Uzroci? Stres, neizvjesnost, kriza, zapravo, nemogućnost nošenja sa životnim okolnostima. 

O lijekovima za smirenje možemo postati ovisni i tako jedan problem zamijeniti većim, ne riješavajući pri tom niti jedan.

Događa se i to da, liječničkim preporukama usprkos, osoba inzistira na propisivanju lijeka jer ne želi podnositi patnju. Lijekovi za smirenje privremeno otklanjaju anksioznost i napetost, dugoročno povećavaju probleme.

Osim toga, na tržištu su mnogi preparati koje je moguće kupiti bez liječničkog recepta, on-line ili na crnom tržištu. Mnogi od tih lijekova upitne su kvalitete i mogu prouzrokovati ozbiljne probleme sa zdravljem.

Savjetujemo krajnji oprez! Liječnici, psihijatri i psihoterapeuti kao stručne osobe moraju pažljivo procijeniti oboljelu osobu i simptome kako bi mogli utvrditi u kojoj su mjeri prisutni simptomi poremećaja (jednog ili više njih) i koja bi terapija bila odgovarajuća u određenom slučaju. Laiku je to gotovo nemoguće.

Uzimanjem lijekova najčešće samo „uspavljujemo“ simptome, ne rješavamo problem. To je ponekad nužno rješenje kod akutnih i težih stanja, no većinu problema koje kratkoročno rješavamo sredstvima za smirenje, mogli bismo, dugoročno riješiti psihoterapijom i uvođenjem promjena u svoj život.

Mijenjanje ustaljenih obrazaca ponašanja i navika zahtijeva psihoterapijski rad. Na tom putu značajna je i neprocjenjiva podrška stručne osobe koja nas može usmjeriti, podržati, ohrabriti, bez kritiziranja, procjenjivanja, osude i sl.

Može se dogoditi da potraga za terapeutom potraje. Terapeutkinja Ivana Grabar poručuje:“ Važno je ne odustati dok ne pronađemo osobu uz koju ćemo se osjećati ugodno i prihvaćeno. Pri tome valja imati na umu da terapijski proces zahtijeva vrijeme. Promjene dolaze polako, temeljito i učinkovito.“

Zaključimo!
S lijekovima uvijek treba biti oprezan, savjetovati se sa liječnikom, uzimati ih prema uputama liječnika ili ljekarnika, nikada na svoju ruku.

Photos courtesy of Pixabay