Konflikti u romantičnim vezama

Neizbježno je tijekom života ulaziti u konflikte s drugima, pogotovu s onim najbližima. Dokle god ne razriješimo konflikte koje imamo s ljudima u svom okruženju, ne možemo ostvariti uvjete za pravu sreću i zadovoljstvo koji su uvjet za uspješan i sretan život.
Najvažnije je napraviti prvi korak i osvijestiti ovu potrebu za razrješenjem.

Konflikti su dio svakodnevice u svim partnerskim odnosima i često se ne postavlja pitanje postojanja konflikta već je naglasak na načinima na kojim se ti konflikti premašuju.
Brojna istraživanja pokazala su da uspjeh i zadovoljstvo u romantičnom odnosu ne zavise toliko od učestalosti konflikata koliko od ponašanja partnera u tijeku rješavanja istih.
Kliničke implikacije govore da se parovi trebaju podučiti strategijama upravljanja konfliktima na konstruktivan način. U nastojanju da se razumiju konflikti u romantičnim odnosima potrebno je naglasiti da prevencija i intervencija ne trebaju ići u smjeru smanjivanja broja konflikata, već u smjeru učenja adekvatnih načina upravljanja i rješavanja konflikata.

Jedna od intervencija jest razvijanje vještina nenasilne komunikacije, koja će olakšati rješavanje konflikata s kojima se parovi nužno moraju sresti u tijeku veze. Cilj je da se parovi nauče nositi s konfliktnom situacijom i negativnim emocijama koje ona izaziva, s obzirom na to da je prirodno da u stresnim situacijama reagiramo burnije i često verbalno i čak neverbalno nasilno. Parovi trebaju naučiti sigurne načine komunikacije te razviti svijest o tome da destruktivna i nasilna komunikacija može dovesti do negativnih ishoda i samo produbiti konflikt. Razvijanje sposobnosti za prepoznavanje faktora koji bi mogli dovesti do konflikta u ranim fazama je također jedna od intervencija pri čemu bi se radilo u korijenu na rješavanju problema, a ne kasnije kada do konflikta već dođe.

Prednosti koje ljudi očekuju od veze često izostaju ili se mijenjaju tijekom vremena što za posljedicu ima prekid odnosa. Radi toga su kliničari i istraživači počeli razvijati različite intervencije s ciljem rješavanja problema u vezama. Neki od značajnih modela terapija za parove su bihevioralna terapija, emocionalno usmjerena terapija i terapija usmjerena na uvid.
Bihevioralna terapija zasniva se na teorijama socijalne razmjene i socijalnog učenja. Socijalna razmjena podrazumijeva da zadovoljstvo u partnerskom odnosu zavisi od pozitivnog ili negativnog iskustva koje osoba ima u vezi, dok socijalno učenje podrazumijeva da oblikovanje ponašanja partnera u odnosu zavisi od pozitivnih i negativnih posljedica koje nastaju kao rezultat ponašanja. Bihevioralno orijentirani terapeuti naglasak stavljaju na tretman odnosa, a ne na tretman pojedinca. Fokusirana je na sadašnjost kroz istraživanje interakcija među partnerima kao i njihove međusobne komunikacije. Bihevioralni terapeuti uče specifičnim vještinama kao što su ispoljavanje misli i osjećanja, empatično slušanje i adekvatno rješavanje problema. Ako razviju ove vještine, parovi će imati mnogo više izbora prilikom odabira strategija za rješavanje i suočavanje s problemima, kao i više intimnosti kojoj će doprinijeti sposobnost pokazivanja emocija.
Emocionalno fokusirana terapija za parove bazirana je na razumijevanju subjektivnog iskustva individue, s posebnim naglaskom na emocionalno reagiranje u partnerskom odnosu. Ovaj terapijski pristup zasniva se na teoriji afektivne vezanosti. Bez obzira na to što se stilovi afektivne vezanosti formiraju rano u djetinjstvu i što se s odnosa roditelj dijete prenose na partnerski odnos, emocionalno fokusirana terapija naglasak stavlja na sadašnji partnerski odnos i provodi intervencije u sadašnjosti. Terapeut pomaže osobi da razvije konstruktivne interakcije s partnerom kao što je direktna nenasilna komunikacija što utječe na dobivanje adekvatnog odgovora i povećavanja intimnosti.
Terapija orijentirana na uvid bazira se na shvaćanju da problemi u interpersonalnim odnosima potječu iz emocionalnih povreda koje je osoba doživjela u ranijim vezama i zbog kojih osoba koristi strategije koje su formirane s ciljem da je zaštite. Terapeut pomaže osobi da uvidi koliko negativne emocije i ponašanje u trenutnoj vezi nisu adekvatne i koliko naučene strategije zaštite u prethodnim vezama ne vode ka intimnosti i zadovoljenju njihovih potreba u sadašnjoj vezi. Suština intervencija u ovom terapijskom procesu je u identifikacija internaliziranih reprezentacija te njihovom prilagođavanju sadašnjem realnom doživljaju partnerskog odnosa. Fokus je na razvijanju realnog pogleda na trenutni partnerski odnos, više nego na rješavanju problematičnih iskustava sa značajnim drugim iz prošlosti.

Pokušajte osvijestiti sebe oko kojih tema počinjete da se svađate s partnerom ili branite od njega. U tim temama od kojih se branite ili svađate, leži vaš neprerađeni problem.
Ako ste iskreni prema sebi i drugima, lako ćete ga prepoznati.
Nekada ne možemo sami doprijeti do njega.
Nekada nam je potrebna mala pomoć sa strane.
Nije sramota tražiti pomoć. Sramota je imati problem, a ne raditi na njemu.

Ako osjećate da ne možete sami upravljati konfliktima te ih riješiti adekvatno, uvijek se možete obratiti psihoterapeutu te otići na vođeni psihoterapijski razgovor. Cilj ovakve vrste razgovora je otvoreno razgovaranje o konfliktu tako da oba partnera uvažavaju riječi i mišljenje onog drugog s pravom na zadržavanje svog. Iz takve ravnopravne perspektive traže se rješenja koja bi odgovarala i jednom i drugom partneru te svaki od partnera dolazi do uvida kako se osjeća onaj drugi. Takvo iskustvo je poticajno i oslobađa veliki dio pritiska koji je nastao zbog međusobnog nerazumijevanja. Kada se oslobodimo pritiska, potaknut ćemo sebe i da nefunkcionalne obrasce zamijenimo novim, nama korisnijim i ugodnijim.

Napisao: Đorđe Maksimović
Slika preuzeta s: Pixabay