Perfekcionizam

Jedna od definicija perfekcionizma glasi: “osoba mora biti u potpunosti kompetentna, primjerena, talentirana, inteligentna i uspješna u svim mogućim pogledima, osnovni cilj i smisao života čine postignuće i uspjeh, a nekompetentnost u bilo kojem području smatra se pokazateljem osobne neadekvatnosti ili bezvrijednosti” (Ellis, 1957: 89, prema Greblo, 2012).

Pristup koji se temi na grupama razlikuje dvije grupe perfekcionista, adaptivne i neadaptivne perfekcioniste, od neperfekcionista (Erceg Jugović i Lauri Korajlija, 2012)

Adaptivni perfekcionisti imaju vrlo visoke osobne standarde, vole red i organizaciju, ali nisu opterećeni time da sve more biti savršeno izvedeno. Oni prepoznaju svoja ograničenja, dopuštaju si greške i doživljavaju ugodu kada obave zadatak.

Neadaptivni perfekcionisti također su sebi postavili vrlo visoke standarde, ali za razliku od adaptivnih, njihovi ciljevi su nedostižni. Oni misle kako moraju biti apsolutno savršeni te se panično boje neuspjeha ili bilo kojeg rezultata koji je manje od savršenoga, previše kritični su i prema sebi i prema drugima pa stoga nisu u stanju uživati u aktivnostima niti u produktima svoga rada (Hamachek 1978, prema Kurtović 2013). Osobe koje su adaptivni perfekcionisti pokreće želja da se što više približe idealnoj slici sebe, dok su neadaptivni perfekcionisti motivirani nastojanjem da se što više odmaknu od neprihvatljive ili nepoželjne slike sebe (Greblo 2012).

Frost i sur. (1990, prema Kurtović 2013) opisuju 6 dimenzija (neadaptivnoga) perfekcionizma:

• zabrinutost zbog pogrešaka, negativne reakcije na pogreške, sklonost izjednačavanja greški s neuspjehom te vjerovanje pojedinca da će izgubiti poštovanje drugih ako doživi neuspjeh
• postavljanje vrlo visokih standarda izvedbe i pridavanje pretjerane važnosti tim standardima pri samoevaluaciji
• roditeljska očekivanja, tj. vjerovanje da roditelji postavljaju pretjerano visoke standarde i ciljeve za osobu
• roditeljska prigovaranja, tj. percepcija osobe da su njezini/njegovi roditelji (bili) prekritični
• dvojbe oko vlastitih postupaka, sumnja u vlastitu sposobnost da se ispuni zadatak i u kvalitetu svojih postupaka
• pretjerano pridavanje važnosti organiziranosti i redu

Nadalje, s obzirom na usmjerenje, sebi-usmjereni perfekcionizam uključuje pretjerano visoke, nerealistične ciljeve koje osoba postavlja samoj sebi te detaljnu samoanalizu i kritičnost, što rezultira neprihvaćanjem vlastitih pogrešaka, mana ili neuspjeha u više područja.

Drugima-usmjereni perfekcionizam usmjerava se na očekivanja i vjerovanja osobe o drugim ljudima. Postavlja drugima visoke ciljeve, moraju bili savršeni i strogo evaluiraju tuđi rad. Konačno, društveno usmjereni/propisani perfekcionizam odnosi se na vjerovanja da drugi imaju nerealistična i pretjerana očekivanja od nas. Osobe s visokim rezultatom na ovoj dimenziji imaju osjećaj da moraju ostvariti te ciljeve kako bi osjetile odobravanje i prihvaćanje. S obzirom na to da su takvi standardi doživljeni kao nametnuti izvana, ti ljudi često osjećaju nedostatak kontrole i pritisak što onda rezultira osjećajima neuspjeha, anksioznosti, ljutnje, bespomoćnosti i beznađa (Kolić – Vehovec i Rončević, 2002)

Kako biti adaptivni perfekcionist (sve prema Greblo, 2012)?

• Ciljeve postavite sebi realnima i dostižnima, kratkoročnima.
• Osvijestite svaki postignuti cilj, dozvolite si osjećaj sreće i zadovoljstva (Hamachek, 1978).
• Osobnu vrijednost nemojte procjenjivati ovisno o ishodu neke aktivnosti jer neuspjeh ne znači da smo neadekvatni (Slade i Owens, 1998), već da se trebamo više zalagati i/ili promijeniti strategije rada.
• Zadatku pristupajte opušteno, u vašoj je moći da ga nastojite izvršiti ispravno, pažljivo i na vrijeme (Enns i Cox, 2002).
• Prihvatite vlastite pogreške i budite fleksibilni sa zacrtanim ciljem, trudite se ostvariti što bolji uradak prilagođavajući standarde postignuća specifičnim zahtjevima određene situacije, ali i vlastitim mogućnostima (Enns i Cox, 2002).
• Nagradite se i budite pozitivni (Frost i sur., 1990, 1993).
• Neka vaše metode obuhvaćaju aktivno traganje za rješenjem određenoga problema (Burns i Fedewa, 2005).
• Promijenite stav “sve ili ništa” jer vas čini sklonima tome da neuspjehom proglasite sve ono što ne zadovoljava kriterije savršene izvedbe (Enns i Cox, 2002).
• Vjerujete da u svakom trenutku činite najbolje što znate i možete.

Popis literature:

Erceg Jugović, I., Lauri Korajlija, A. (2012). Povezanost ispitne anksioznosti s perfekcionizmom. Psihologijske teme [online], vol. 21, no. 2. Dostupno na: Hrčak [11. siječnja 2021.]

Greblo, Z. (2012). Što se skriva iza pojma “perfekcionizam”? Povijest proučavanja i pregled različitih konceptualizacija perfekcionizma. Psihologijske teme [online],  vol. 21, no. 1. Dostupno na: Hrčak [11. siječnja 2021.]

Kolić – Vehovec, S. Rončević, B. (2002). Perfekcionizam, ispitna anksioznost i akademsko samopoimanje darovitih gimnazijalaca. Društvena istraživanja: časopis za opća društvena pitanja [online],   vol. 12, no. 5 (67). Dostupno na: Hrčak [11. siječnja 2021.]

Kurtović A. (2013). Odnos perfekcionizma i socijalne podrške s anksioznošću i depresivnošću kod studenata. Medica Jadertina [online], vol. 43, no. 4. Dostupno na: Hrčak [11. siječnja 2021.]

Napisala: Lucija Hajduković

Fotografija preuzeta s: Pixabay