Baka
Riječi koje liječe, objavljeno 24.02.2021.
Misao o tebi. Vrbnik. Obiteljska kuća. Podne. Ručak. Čekaš me nestrpljivo u srcu ljeta, u sparnom vedrom danu. Sa brudetom od ribe. Ništa više nikad nije imalo taj primamljiv miris. Veselim koracima spuštam se stepenicama pa prolazim kraj ružmarina, dodirujući u hodu svježe oprane plahte, rublje i ručnike na štriku.. Miris sapuna pomješanog s mirisom mora, ribe, dunja, pomidora i svježe kave, miris tvog prisustva, topao miris familije ispunjava mi biće. Grliš me bolno blago. U plavoj si haljini na cvjetiće. Tepaš mi “Bućkina” dok ja raznježena naslanjam glavu na tvoj dlan. Primaš me k sebi u krilo, u najdraže utočište, dolazim ti poput barke koju grli smiraj uvale nakon nevremena. Nosim ti pročitane časopise i ljubavne romane. Pitaš me bezbroj istih pitanja i ja ti bezbroj puta isto odgovaram. Smijemo se. Tvoja odanost, tvoja ženstvenost, tvoja briga i strepnja ostala je nepomično utkana u naše živote. Dodji, oplemeni svojim prisustvom učmalost života lišenog nježnosti! Dodji bako moja, pitaj me isto! Tvoji unuci te čekaju! Reci da ćeš doći na kupanje na Stari Porat iza 5 kad sunce oslabi.. A ja ću ti kao nekad obgrliti ramena i tako ćemo plivati, dugo,dugo plivati…nosit ćeš na ledjima svoju djevojčicu..a kada ti bude teško nećeš mi reći – jer ja sam tvoja nježna Bućkina. Ⓜ️
Napisala: Matea Valković
Fotografija: Unsplash