Zakonodavni i institucionalni okvir za razvoj društvenog poduzetništva- 2. dio

Kad govorimo o zakonodavnom okviru za razvoj i djelovanje društvenih poduzeća razlikujemo zemlje koje imaju specifičnu legislativu za društveno poduzetništvo, zemlje koje imaju neke zakonske odredbe koje se odnose na društveno poduzetništvo, ali uz brojne nedorečenosti u njima, te zemlje koje nemaju nikakvu legislativu za razvoj i djelovanje društvenog poduzetništva.

Prema državama to izgleda ovako (Petričević, 2012.):

• Italija- Zakon o socijalnim zadrugama, Zakon o društvenim poduzećima, Statut europskih zadruga, Zakon o volonterskim organizacijama, Zakon o radničkim pravima marginaliziranih skupina, Uredba o neprofitnim organizacijama
• Slovenija- Zakon o društvenom poduzetništvu, Zakon o zadrugama, Zakon o ustanovama, Zakon o sprječavanju rada i zapošljavanja na crno
• Austrija- Zakon o zadrugama, Zakon o zaštitnim radionicama, Zakon o zakladama i fundacijama, Zakon o udrugama
• Mađarska- Zakon o socijalnim zadrugama, Zakon o gospodarskim aktivnostima neprofitnih organizacija, Zakon o organizacijama koje djeluju kao opće dobro
• Hrvatska- Zakon o zadrugama, Zakon o udrugama, Zakon o zakladama i fundacijama, Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, Zakon o javnoj nabavi
• Srbija- Zakon o zadrugama, Zakon o udruženjima, Zakon o društvima, Zakon o javnoj nabavi, Zakon o volontiranju, Zakon o socijalnoj zaštiti
• BIH- Opći zakon o zadrugama, Zakon o socijalnoj zaštiti, Zakon o mikrokreditnim organizacijama, Zakon o javnoj nabavi
• Crna Gora- Zakon o zadrugama, Zakon o volonterstvu, Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o nevladinim organizacijama
• Kosovo- Zakon o socijalnim uslugama, Zakon o slobodi udruživanja i neprofitnim organizacijama, Zakon o trgovačkim društvima
• Makedonija- Zakon o zadrugama, Zakon o sponzorstvu i donacijama, Zakon o radnim odnosima, Zakon o socijalnom radu

 

Hrvatska, BiH, Srbija i ostale post-jugoslavenske zemlje nalaze se u sličnoj situaciji jer niti jedna od njih nema poticajan zakonodavni okvir za djelovanje društvenih poduzeća. U navedenim zemljama postoji tek strateško stremljenje k postavljanju sektora društvene ekonomije „na zdrave noge“. No, ne može se reći niti da postojeći zakonski okvir onemogućuje razvoj društvenih poduzeća (Petričević, 2012).

U Hrvatskoj je u ožujku 2011. godine donesen novi, dopunjeni Zakon o zadrugama koji u članku 66. definira pravni oblik socijalne zadruge: Socijalna zadruga je zadruga osnovana radi:

– obavljanja djelatnosti kojima se pruža pomoć u zadovoljenju osnovnih životnih potreba socijalno ugroženim, nemoćnim i drugim fizičkim osobama, koje one same ili uz pomoć članova obitelji ne mogu zadovoljiti zbog nepovoljnih osobnih, gospodarskih, socijalnih i drugih okolnosti,

– uključivanja u radne i gospodarske procese osoba s umanjenom radnom sposobnošću i drugih fizičkih osoba koje nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a nisu u mogućnosti ostvariti ih svojim radom ili prihodom od imovine ili iz drugih izvora (Petričević, 2012).

 

Institucionalni okvir za razvoj i djelovanje društvenih poduzeća

 

Primjeren zakonodavni okvir, treba izgraditi efikasan institucionalni okvir za razvoj i djelovanje društvenih poduzeća. U nekim zemljama taj okvir je postojan i djelotvoran. U onim zemljama koje su u procesu postavljanja zakonodavnog okvira za razvoj i djelovanje društvenih poduzeća, institucionalni okvir tek ima obrise, uz neke definirane smjernice za razvoj (Petričević, 2012).

Dionici institucionalnog okvira za razvoj/djelovanje društvenog poduzeća (Petričević, 2012.):

• Italija- Ministarstvo rada i socijalnih politika; regionalni centri za socijalnu politiku; konzorciji/savezi socijalnih zadruga; UnicreditFoundation
• Slovenija- Ministarstvo gospodarstva; Ministarstvo za rad, obitelj i društvena pitanja; Zavod za zapošljavanje; Forum društvenog poduzetništva
• Austrija- Ministarstvo gospodarstva; Ministarstvo rada, socijalnih pitanja i zaštite potrošača; Državni ured za socijalnu skrb; Zavod za zapošljavanje
• Mađarska- Ministarstvo socijalne skrbi i rada; Nacionalni savjet zadrugara; Nacionalni savez socijalnih zadruga; Zavod za zapošljavanje
• Hrvatska- Ministarstvo poduzetništva i obrta; Ministarstvo socijalne politike i mladih; Ured za udruge VRH; Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva; Hrvatski savez zadrugara; CEDRA; razne nevladine organizacije
• Srbija- Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalne politike; Ministarstvo regionalnog razvoja i lokalne samouprave; Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede; Zadružni savez Srbije
• BIH- Agencija za mala i srednja poduzeća; Direkcija za ekonomsko planiranje BIH; Zadružni savez BIH; razne nevladine organizacije
• Crna Gora- Ministarstvo rada i socijalne skrbi; Europska banka za obnovu i razvoj; razne nevladine organizacije
• Kosovo- Američka gospodarska komora; razne nevladine organizacije
• Makedonija- Ministarstvo rada i socijalne politike; Ministarstvo gospodarstva; razne nevladine organizacije

 

Budući da post-jugoslavenske zemlje nemaju definiran zakonodavni okvir za djelovanje društvenih poduzeća, ne možemo ni govoriti o izgrađenom institucionalnom okviru. U svakoj od tih zemalja važna je suradnja privatnih profitnih i javnih organizacija te organizacija civilnog društva. Kao glavni akteri trebala bi istupati ministarstva kako bi uskladila i koordinirala aktivnosti svih dionika. Ipak, u praksi upravo organizacije civilnog društva preuzimaju aktivniju ulogu (Petričević, 2012).

U Hrvatskoj tu ulogu preuzimaju Ministarstvo poduzetništva i obrta (koje se bavi razvojem gospodarstva i poduzetništva te ima donekle izgrađenu mrežu tehničke potpore, financijskih instrumenata, itd.), Ministarstvo socijalne politike i mladih (koje vrlo malo svoje energije usmjerava u razvoj poduzetništva, iako značajno djeluje na području socijalnog zapošljavanja) i Ministarstvo rada i mirovinskog sustava (inicijator procesa izrade Strategije razvoja društvenog poduzetništva). Druga dva važna dionika u razvoju sektora društvene ekonomije svakako su Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske. U privatnom neprofitnom sektoru glavnu ulogu preuzele su razne nevladine organizacije poput udruge SLAP, Autonomnog centra – ACT, udruge SMART, udruge Zdravi grad (bottom-up pristup). Posljednjih godinu dana te organizacije intenzivno rade na stvaranju poticajnog okruženja za razvoj i djelovanje društvenih poduzeća. U posljednje tri godine realizirano je niz edukacija, projekata, javnih diskusija, konferencija na temu društvene ekonomije i društvenog poduzetništva, Uz to, 2009. godine osnovan Forum socijalnog poduzetništva – SEFOR, a početkom 2012. godine dodijeljena je i prva Godišnja nagrada za društveno poduzetništvo. U Hrvatskoj, kao i ostalim zemljama regije, značajnu podršku razvoju društvene ekonomije pružaju Zavodi za zapošljavanje kroz različite sustave i mjere potpora i poticaja za različite ciljne skupine, male potpore za pokretanje poslovnih pothvata, itd. Postojeće infrastrukture društvenog investiranja nažalost još nisu zaživjele, iako u Hrvatskoj već nekoliko godina djeluju organizacije poput Hrvatske mreže poslovnih anđela – CRANE (Petričević, 2012).

 

tekst preuzet u potpunosti  iz diplomskog rada: Martin Gepert: Društveno poduzetništvo i poduzetnički plan na primjeru proizvodnje aronije: Međimursko veleučilište u Čakovcu 2017. godina

Fotografija: Pixabay