Pokretanje i razvoj društvenog poduzetništva

Kako bi se uopće pokrenulo društveno poduzetništvo, potrebno je najprije zadovoljiti 4 osnovna preduvjeta, a to su (Perčin, 2011):
1. postojanje tržišta
2. isplativost poslovnog pothvata
3. ima li organizacija potrebno znanje
4. utjecaj pothvata na zajednicu.

Postojanje tržišta uključuje potrebu za robom i uslugama koje će se proizvoditi, zadovoljene navike kupaca, praćenje trendova, dobro razmotrenu realnu konkurenciju, te odgovor na pitanje zašto baš to poduzeće može pružiti usluge ili proizvesti robu. Isplativost poslovnog pothvata uključuje potrebnu količinu robe ili usluga za ostvarivanje dobiti, odnos uloženih sredstava i vrijeme koje je potrebno za realiziranje dobiti, te se postavlja pitanje postoje li ljudski, materijalni i financijski resursi za pokretanje aktivnosti. Preduvjet „ima li organizacija potrebno znanje“ uključuje marketing i utvrđivanje cijena usluga ili robe, kvalitetnu tehnologiju za pruženje usluga i roba, te osiguran sustav kvalitete vrednovanja. Posljednji preduvjet „utjecaj pothvata na zajednicu“ uključuje analize utjecaja na direktne i indirektne korisnike, zatim utjecaja pokrenutog pothvata na razvoj zajednice, te osiguranje održivosti pokrenutih aktivnosti (Perčin, 2011).

Također, postoje 3 bitne odrednice koje istovremeno moraju biti zadovoljene kako bi neka privredna aktivnost imala obilježje društvenog poduzetništva. Te odrednice su prema Perčin (2011):

1. Socijalna – udruživanje
– društvena korist za zajednicu
– realizirana inicijativa i zadovoljene potrebe skupine građana
– poštovani demokratski procesi u donošenju odluka
– ravnopravno sudjelovanje zaposlenika i članova, kupaca ili korisnika
– reinvesticija profita u zajednicu.

2. Ekonomska – poduzetništvo
– kontinuirano djelovanje
– visok stupanj autonomije djelovanja
– preuzimanje odgovornosti za financijske rizike poslovanja
– određeni postotak plaćenih radnika (da nisu svi volonteri).

3. Politička – ostvariti nešto novo i drugačije

Kada su ostvareni svi preduvjeti i kriteriji za pokretanje društvenog poduzetništva, moguće je započeti sam proces pokretanja. Taj proces uključuje 8 osnovnih koraka, a to su: analiza vlastitih potencijala, te mogućnosti i prijetnji u okruženju, informiranje o konkurenciji, izbor djelatnosti u skladu s vlastitim potencijalom i potrebom tržišta, izrada poslovnog plana, upoznavanje investitora s poslovnim planom, realiziranje poslovnog plana, te evaluacija i izvještavanje (Perčin, 2011).

Najčešći oblici stjecanja dohotka u društvenom poduzetništvu su (Perčin, 2011):
– pružanje usluga
– prodaja proizvoda
– intelektualno vlasništvo
– članarina
– investicije.

 

Kao i kod svakog poduzetničkog pothvata, tako i kod društvenog postoje određeni rizici i prijetnje s kojima se socijalni poduzetnici moraju suočiti prilikom održivog razvoja. Ta kritična područja su posebno naglašena ako se radi o udrugama ili nekim manjim poslovnim subjektima. To mogu biti npr. nedovoljno stručnih osoba, financijskih sredstava, iznenadna pojava konkurencije, promjena politike dobavljača, ukusa i potreba potrošača itd. Također, društveni poduzetnici zbog održivosti na tržištu moraju provesti određene analize, te sebi postavljati najvažnija pitanja koja se tiču njihovog poslovanja, kao što su npr. što je dobro, a što treba poboljšati, koje su prednosti u odnosu na konkurenciju, treba li dodatno poboljšati marketinške aktivnosti, treba li popraviti odnose s kupcima, mogu li se smanjiti troškovi, a da se pri tome zadrži kvaliteta proizvoda i brojna druga pitanja (Perčin, 2011).

Društveno poduzetništvo doprinosi zajednici kroz modele poslovnog povezivanja, a taj doprinos vidljiv je kroz postizanje efikasnosti, održivosti, te učinka. Postoje 4 modela poslovnog povezivanja, te svi imaju ista načela, a to su: sloboda izbora, pravo na privatno vlasništvo, motiviranje vlasnika na dobit, te kontrola vlasnika nad poslovanjem. Modeli poslovnog povezivanja su zadruge, udruživanje individualnih poduzeća, udruživanje po principu ortačkog poduzeća, te dioničko društvo s ograničenom odgovornošću (Perčin, 2011)

Zadruge predstavljaju oblik organiziranja malih poduzetnika u sustavu tržišne privrede s pravom privatne inicijative i slobodne tržišne utakmice (Perčin, 2011). Primjenjuje se u nekim granama privrede kao što su poljoprivreda, komunalne i socijalne usluge itd. One su osnovane s određenim ciljem, te članovi zajednički dolaze do njegovog ostvarenja.
Udruživanje individualnih poduzeća predstavlja povezivanje dvaju ili više individualnih, inokosnih ili samostalnih gospodarskih subjekata. Individualno poduzeće je u vlasništvu jednog individualnog vlasnika. Orjentirani su samo na proizvodnju jednog ili nekoliko sličnih proizvoda, pa je njihovo poslovanje relativno jednostavno.

Udruživanje po principu ortačkog poduzeća je udruživanje, partnerstvo ili ortaštvo kao oblik poslovanja u kojemu su vlasnici dvije ili više osoba. Te osobe su poduzetnici koji raspolažu dobrim idejama, ali ne i dovoljnom količinom kapitala za njihovu provedbu. Zbog toga se udružuju s partnerima kako bi zajednički realizirali te ideje.

Društvo s ograničenom odgovornošću je trgovačko društvo koje čine jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba. Oni svojim ulogama sudjeluju u unaprijed dogovorenom temeljnom kapitalu. Za svoje obveze društvo odgovara cjelokupnom svojom imovinom, dok članovi ne odgovaraju za obveze društva.

 

Tekst preuzet: Čljkušić Ivanović, Mislav- Društveno poduzetništvo u praksi,  Završni rad:  Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet, 2016.

Fotografija: Pixabay