Pravilnim disanjem do boljeg zdravlja

Premda je riječ o esenciji života o disanju najčešće ne razmišljamo nego – jednostavno dišemo. Činimo to nesvjesno, automatski, koristeći najčešće samo jednu vrstu disanja (gornje ili srednje). Pokreti udaha i izdaha kod odrasle se osobe događaju otprilike 12 do 16 puta u minuti. Nesvjesni svog nepravilnog, plitkog disanja često ne uviđamo da su neke naše zdravstvene tegobe uzrokovane upravo time. Pravilno disanje jednostavna je vježba kojom možemo riješiti dio (većinu) tegoba koje nas muče i postići optimalan učinak svih vježbi i aktivnosti kojima se bavimo. Uz to, često dišemo na usta umjesto na nos, unoseći tako više bakterija, virusa i nečistoća i nedovoljno zagrijavajući zrak što je posebno osjetno u zimskim mjesecima.

Pravilno, duboko, svjesno disanje moćan je alat koji našem tijelu donosi niz dobrobiti: umiruje, smanjuje stres, poboljšava probavu, oslobađa tijelo od toksina, smanjuje upale, jača pluća, troši kalorije, oslobađa hormone sreće… Ne košta ništa, dostupno je svima, nema nuspojava, a u relativno kratkom roku donosi dobrobit našem mentalnom i fizičkom zdravlju. Svakodnevno prakticiranje dubokog disanja u trajanju od tri do pet minuta dovodi do značajnih promjena.

Razlikujemo tri vrste disanja:

• gornje disanje – riječ je o plitkom disanju gornjim dijelom pluća, dah je kratak i brz
• srednje (prsno) disanje – širi prsni koš, trbuh miruje, opskrbljuje tijelo s manje kisika
• donje (trbušno) disanje – disanje kojim dovodimo najviše kisika do stanica, povoljno utječe na organe trbuha, opušta tijelo i um.

Polagano, duboko trbušno disanje rezultira optimalnim snabdijevanjem organizma kisikom i nizom drugih pozitivnih učinaka (masažom unutrašnjih organa zbog pokreta dijafragme, rebara i trbušnih mišića, poboljšanim radom srca, povoljnim učinkom na kralježnicu, aktiviranjem mehanizama nervnog sustava koji pridonose opuštenosti i smirenju i dr.).

Najjednostavniji opis tehnike pravilnog disanja:

1. leći na leđa, na tvrdoj podlozi, ruku opuštenih i položenih uz tijelo (na nekoj tvrdoj podlozi),
   potom jednu ruku položiti na prsa, drugu na trbuh (da osjetimo kako se trbuh izdiže i spušta)
2. polako udahnuti zrak kroz nos podižući trbuh, bez pomicanja prsnog koša
3. par sekundi zadržati dah
4. izdahnuti na usta, polako, po mogućnosti u trajanju nešto dužem od onog prilikom udaha, spuštajući trbuh prema kralješnici.

Savjetujemo redovito i postepeno vježbanje, tri do pet minuta dnevno. Nakon određenog vremena ovakav način disanja usvajamo kao prirodan.

Tzv. „trbušno disanje“ ili disanje iz dijafragme u osnovi je mnogih tehnika disanja jer omogućava optimalan protok krvi i kisika. Postoji niz tehnika i svatko može pronaći onu koja mu najviše odgovara, u ovisnosti o zdravstvenim ciljevima i afinitetima. Tehnika pravilnog disanja može se prilagoditi svakoj osobi, situaciji i trenutku.

Udisanjem povećavamo dotok kisika u tijelo i što je udah duži dotok kisika je veći se (također i osjećaj napunjenosti energijom). Zadržavanjem daha utječemo na dijafragmu te pomažemo izmjeni plinova u krvi, izdahom oslobađamo ugljični dioksid, obično traje jednako ili nešto dulje od vremena udaha, produžavanjem njegova trajanja pojačavamo osjećaj opuštanja i detoksikaciju.

Npr. pet sekundi neka traje udah, zadržimo dah dvije sekunde i potom sedam sekundi izdišemo. Savjetujemo to činiti svaki dan, u trajanju od tri do pet minuta, izjutra, po buđenju.

Obraćanjem pažnje na dah odnosno svjesnim disanjem usmjeravamo svoju, previše često raspršenu pažnju na “sada i ovdje”, uprisutnjujemo se, dovodimo u sadašnji trenutak, umirujemo, dovodimo u stanje u kojem jasnije osjećamo tjelesne senzacije, misli, osjećaje i sve što nas okružuje. U kontaktu smo sa samima sobom. Izvrstan početak dana…

Photos courtesy of PIxabay