Okvir Europske unije za razvoj socijalnog poduzetništva (1. dio)

Da bi odgovorila na izazove socijalnog poduzetništva, Evropska unija razvija politiku prema socijalnom poduzetništvu čime želi poduprijeti socijalno poduzetništvo
i socijalne inovacije. Da bi se dalje razradila koncepcija socijalnog poduzetništva bitno je pojasniti koncepcijske razlike europskog i američkog pristupa socijalnom
poduzetništvu. Pristupi su nastajali u različitim okruženjima, tradicijama i faktorima koji su utjecali na razvoj koncepta. Rasprave o socijalnom poduzetništvu u SAD
naglašavaju odnos između asocijacija/zajednica i korporacijskog svijeta kao pogona socijalnog poduzetništva.

S druge pak strane europske inicijative se mogu vidjeti kao važan strateški doprinos, postavljajući pretpostavke za treći put između trijumfa kapitalizma i starog institucionalno-redistributivnog modela socijalne politike u kojoj dominira država (Hulgard, 2010.: 15-16). Važno je naglasiti glavne socijalne aktere koji su oblikovali debate oko socijalnog poduzetništva u SAD i Europi. U SAD socijalno poduzetništvo su na počecima većinom podupirale privatne fondacije. Manji
dio potpora je dolazio od strane vlade. Što se tiče istraživanja o socijalnom poduzetništvu, poslovne škole su napravile podjednako istraživanja kao i odjeli društvenih
znanosti na sveučilištima, dok su u Europi prednjačila istraživanja na sveučilišnim odjelima društvenih znanosti. Zajednička karakteristika sa obje strane Atlantika jest da su se nova poduzetnička ponašanja potaknuta socijalnim ciljem uglavnom pojavila u trećem sektoru.

U Europi su glavnu ulogu igrale zadruge, u SAD-u fondacije. U europskom kontekstu proces institucionalizacije socijalnog poduzetništva je često bio usko povezan sa evolucijom socijalnih politika. Socijalno poduzetništvo je bilo pionir u promoviranju integracije isključenih osoba kroz proizvodne aktivnosti i njihova povijesna perspektiva pokazuje da su oni doprinijeli razvoju novih javnih shema i pravnih okvira. U drugom kontekstu SAD-a, skaliranje socijalnih inovacija je bilo važno pitanje. Od nje se očekivalo da se proširi kroz rast poduzeća i/ili sa potporom fondacija koje su dale vjetar u leđa inicijativama kroz povećana financijska
sredstva. (Defourny i Nyssens, 2010; Kerlin, 2006.).

Europska unija je promovirala istraživanja i podupirala programe socijalnih poduzeća. Ona vidi socijalno poduzetništvo kao poslovni model koji može istovremeno
rješavati pitanja ekonomskog rasta, zaposlenosti i kvalitete života. S obzirom na sadašnje stanje u gospodarstvu Europske unije, pred Europom je trenutak preobrazbe. Globalno ekonomsko okruženje prolazi kroz razdoblje intenzivnih promjena, a Europa se susreće sa dugoročnim izazovima – globalizacija, pritisak na resurse i starenje stanovništva – koji se pojačavaju u većini europskih zemalja (Europa 2020., European Commission 2010.). Stoga Europska Unija pokušava odgovoriti na ove izazove novim strateškim dokumentom koji je poznat pod nazivom ‘Europe 2020’.

Strategija Europa 2020. predlaže tri prioriteta koji se međusobno nadopunjuju:

• Pametan rast: razvijanjem ekonomije utemeljene na znanju i inovaciji.
• Održiv rast: promicanje ekonomije koja učinkovitije iskorištava resurse,
  koja je zelenija i konkurentnija
• Uključiv rast: njegovanje ekonomije s visokom stopom zaposlenosti koja
  donosi društvenu i teritorijalnu povezanost.

 

Europska komisija u strategiji Europa 2020. predlaže sljedeće ciljeve:

•  75% populacije u dobi između 20-64 godina trebalo bi biti zaposleno.
• 3% BDP-a Evropska unija treba investirati u istraživanje i razvoj.
• Treba ispuniti klimatsko-energetske ciljeve „20/20/20“ (uključujući i povećanjedo 30 % smanjenja emisije ukoliko to okolnosti dozvoljavaju).
•  Postotak osoba koje rano napuste školovanje trebao bi biti ispod 10%, a,najmanje 40% mlađe generacije trebalo bi završiti tercijarni stupanj obrazovanja.
• 20 milijuna ljudi ‘izvući’ iz rizika od siromaštva.

Europska komisija predlaže da ove ciljeve svaka zemlja članica prilagodi specifičnoj situaciji i tako pretvori u nacionalne ciljeve. S obzirom na strategiju
Europa 2020., Europska komisija započela je dijalog s dionicima koji bi trebali osigurati sredstva i status socijalnog poduzetništva kao poticaj za rast. Europska
unija stavlja veliki naglasak i daje važnost socijalnoj ekonomiji u novoj strateškoj orijentaciji, a to se osobito vidi u određenim inicijativama kao što su „Akt o jedinstvenom tržištu“, „Unija inovacija“., „Europska platforma protiv siromaštva“, “Program za nove vještine i radna mjesta“.
Inicijativa „Akta o jedinstvenom tržištu“ prilično visoko postavlja socijalno poduzetništvo kao prioritet za budućnost. Komisija želi raznim mjerama promicati
prekograničnu suradnju uz već usvojeni europski statut za zadruge, uz poticanje stvaranja europskih statuta i za druge organizacije koje doprinose socijalnom poduzetništvu, poput zaklada i udruga. Kao ključnu mjeru u području socijalnog poduzetništva dokument navodi revidirano zakonodavstvo kako bi se stvorilo zajednički europski okvir koji bi olakšao razvoj fondova solidarnih investicija. Takav okvir bi povećao utjecaj nacionalnih inicijativa, jedinstveno tržište omogućilo bi
dostupnost fondova, i povećalo mogućnosti ulaganja u bilo kojoj državi članici (European Commission, 2011.).