Starenje – lijepa i teška prirodna pojava

Starenje je prirodan proces kojeg često ne prihvaćamo kao takvog. Iz mnogih priča, razgovora i tekstova od malena o starosti i starenje slušamo dobivamo sliku nečeg negativnog. Rijetko kada se može čuti nešto pozitivno o starenju. Uglavnom se povezuje s bolešću, besparicom, napuštenošću, usamljenošću, izoliranošću…

U današnje vrijeme, kad se forsira mladost i mlađahni izgled, kad je moguće napraviti hrpu zahvata da bismo što duže izgledali što mlađe i ljepše, starjeti gotovo da je sramota. Ipak, nije tako oduvijek bilo, stariji ljudi su bili poštovani i vrijedni kao izvori mudrosti i savjeta, kao čuvari tradicije. I danas je tako u nekim kulturama.

U našem zapadnjačkom svijetu opet se počinje shvaćati da starenje uopće ne treba biti i nije tako traumatično. Sve dulje se živi, pa u skladu s tim i sve više se čini da bi se poboljšala kvaliteta života starijih osoba. I sve više i češće se posvećuje pažnja preventivnom djelovanju kako bi ljudi što duže sačuvali svoje sposobnosti bez obzira na godine. A zapravo starimo od rođenja. I veliki broj starih ljudi ostaje aktivan i u poznim godinama, ovisno o tome kakvim su životom živjeli i koliko su i kako održavali svoje tjelesne, duševne, socijalne i duhovne aktivnosti.

Prema nekim autorima, razlikujemo kronološku starost (koliko je neki čovjek star), funkcionalnu starost (kad u svakodnevnom životu konstatiramo da je netko za nešto već prestar, npr. dvadesetogodišnjak je prestar da počne trenirati vrhunsku gimnastiku) i doživljajnu starost (osobno doživljavanje svoje starosti). Sami svojim stajalištima možemo znatno utjecati na doživljajnu starost, a isto tako smanjiti funkcionalno starenje i prirodne poteškoće koje donosi kronološko starenje.

Danas, sa 59 godina kronološke starosti i 20 doživljajne starosti, smatram da imam privilegiju stariti za razliku od mnogih koji su je izgubili sa puno manje godina od mene. I zato sam se sretno pridružila ovom vašem programu.

 

Napisala: Lidija Iveković

Literatura: Dr. Jože Ramovš Sto domaćih lijekova za dušu i tijelo Izdavač Karitativni fond UPT NE ŽIVI ČOVJEK SAMO O KRUHU, Đakovo 1998.

Fotografija: Pixabay