Mobbing

Izraz mobbing dolazi od engleske riječi mob što znači rulja, svjetina, ološ, banda, bučno navaliti, nasrnuti na koga. Mobbing je postao sinonim za specifično ponašanje na radnom mjestu, a može se odnositi i na svako vulgarno, nekorektno ponašanje sa ciljem da se nekoga psihički dotuče, društveno degradira, isključi iz društvenog života i sl.

Mobbing u užem smislu riječi je specifično ponašanje kojim jedna osoba ili skupina, na radnom mjestu, sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu, u namjeri da ugrozi njezin ugled, čast, dostojanstvo i integritet.
Odvija se najčešće među suradnicima iste hijerarhijske razine, ali i između nadređenih i podređenih (na štetu podređenih).

Postoji cijeli niz različitih i često vrlo suptilnih aktivnosti koje su karakteristične za mobbing – od  prekidanja u poslu, prekidanja govora, ignoriranja, prekida razgovora u trenutku kada osoba ulazi u prostoriju, pojačane kontrole rada, bezrazložnog premještanja na drugo radno mjesto, izostanka napredovanja, izostanka pohvala za dobro obavljen posao, dodjeljivanja besmislenih radnih obaveza ili onih koje su ispod profesionalne i kvalifikacijske razine osobe, zadavanja poslova koje je teško ili neizvedivo korektno ili na vrijeme obaviti, stalnog kritiziranja i prozivanja, neutemeljenog optuživanja za tuđe propuste, omalovažavanja i javnog ponižavanja, deranja, prijetnji (pismenih, direktnih, telefonskih), javno i onda kada nema svjedoka i sl.

Događaju se i fizička i seksualna zlostavljanja, a ponekad je sve to ‘zapakirano’ u humor pa se na račun osobe zbijaju šale vezano uz način govora, odijevanja, spola, nacionalnosti i sl. Često se šire neprovjerene glasine, sramoti se drugu osobu, njen rad i način života općenito.

Cilj zlostavljača je poniziti i uništiti žrtvu. U nemalom broju slučajeva zlostavljačima to uspijeva – žrtva mobbinga najčešće proživljava pravu agoniju, gubi svoje profesionalno i ljudsko dostojanstvo.
Žrtve mobbinga ponekad same sebe počinju doživljavati manje vrijednima i takvim stavom ohrabruju zlostavljača, a u svojoj radnoj okolini gube ugled, potporu i pravo glasa. Zlostavljana osoba često postaje dežurni krivac, vreća za udarce.

U nastojanju da ‘preživi’ žrtva zlostavljanja postaje i žrtva tzv. burn-out sindroma – sindroma izgaranja na poslu, postaje depresivna i podložna obolijevanju od kroničnih bolesti i poremećaja.

Gotovo u pravilu, dugotrajna izloženost mobbingu rezultira zdravstvenim poteškoćama i poremećajima u vidu kroničnog umora, probavnih smetnji, prekomjerne tjelesne težine ili pak prekomjernog gubitka na težini, smanjenog imuniteta, anksioznosti, gubitka motivacije, depresije, nesanice, povećane potrebe za alkoholom, sedativima, cigaretama, rizičnog ponašanja, gubitka koncentracije, pretjerane osjetljivosti, ali i bezosjećajnosti, obiteljskih problema…

Osoba izložena mobbingu postaje nepovjerljiva prema okolini, stalno napeta, u strahu, iscrpljena i demoralizirana. Neki izlaz iz takve situacije potraže u napuštanju posla, prijevremenoj mirovini, čestim bolovanjima, neki pak u alkoholizmu i drugim ovisnostima ili čak u samoubojstvu.

Jedna od mogućih osnova za pojavu mobbinga je nerazriješen sukob među suradnicima i narušeni međuljudski odnosi. Prvobitni sukob prerasta u neprijateljstvo i potrebu jedne strane da drugu po svaku cijenu i na razne načine degradira.

Uzrok mobbinga ponekad je i samo ignoriranje takvog ponašanja. Žrtva se boji reagirati bilo zbog gubitka posla ili pozicije, što zlostavljača samo osnažuje.
Jedan od najčešćih uzroka mobbinga je i nekompetentnost rukovodećeg kadra koji ne prepoznaje, ne sprječava i ne kažnjava takvo ponašanje. U tvrtkama u kojima na rukovodećim pozicijama sjede diktatori, zaposleni uglavnom pokazuju ove dvije vrste reakcija: jedni padaju kao žrtve mobbinga, a drugi razvijaju određene oblike dodvoravanja kao neku vrstu obrambenog mehanizma.
Mobbingu pogoduje loša klima među zaposlenima, loši međuljudski odnosi, loša organizacija rada, pretjerani zahtjevi, nejasna zaduženja i sl.

Podjednako su mu izloženi i muškarci i žene. Žene češće doživljavaju seksualno nasilje, muškarci prijetnje i fizičke nasrtaje. Najčešće se radi o tihim, nesigurnim, povučenim osobama (koje često i same pate od osjećaja manje vrijednosti), osobama kojima se lako manipulira, mladim osobama, a posebno su ugrožene samohrane majke i neudane žene.

Zlostavljači su osobe karakterističnih crta ličnosti i poremećenog sustava vrijednosti. Nerijetko mobbiraju druge u strahu da sami ne postanu žrtve, prikrivaju osjećaj nemoći u nekoj sferi svog života (najčešće privatnoj), nezadovoljni su sami sa sobom, svojom karijerom i svojim sposobnostima, zavidni, manipulativni, dvolični i sl. Na račun žrtve dokazuju svoju nadmoć i važnost.

Što učiniti?

Prepoznate li bilo koji oblik ponašanja koje se može okarakterizirati kao mobbing preporuka je zabilježiti (registrirati) to na bilo koji način i arhivirati dokaze o takvom ponašanju.
Ukoliko u radnoj sredini postoji osoba u koju imate povjerenja obavijestite ju o problemu, ukoliko takve osobe nema obratite se nekoj od udruga za zaštitu ljudskih prava, za jednakost spolova, Udruzi za zaštitu žrtava mobbinga. Potražite savjet pravnika koji se bavi radnim pravom, educirajte se, informirajte se, budite aktivni u borbi za sebe i svoja prava. Ne pristajte biti žrtvom.

Uočite li u svojoj sredini mobbing nad drugom osobom ne ponašajte se kao da ne primjećujete što se događa. Budite ljubazni i spremni pomoći, otvoreno pokažite kako ne podržavate ponašanje osobe koja vrši mobbing.
Neosuđivanje takvog ponašanja jednako je podržavanju i sudjelovanju.

Osobama koje su duže vrijeme izložene mobbingu, savjet – nikad nije kasno potražiti pomoć. Osim pravne pomoći, za pomoć se treba obratiti i psihologu, svom liječniku, obitelji.

Mobbing je kažnjiv i neprihvatljiv. Poslodavac je po slovu zakona dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla i dužan je osigurati uvjete rada u kojima radnik neće biti izložen psihičkom ili fizičkom uznemiravanju, uključujući seksualno uznemiravanje.
Ova zaštita uključuje i preventivne mjere, a sam postupak i mjere zaštite trebale bi biti određene kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

Negativne posljedice mobbinga odražavaju se na pojedinca, ali i na radnu sredinu i cjelokupno socijalno okruženje. Od najvećeg je značenja biti informiran, znati prepoznati mobbing, naučiti se zaštititi i reagirati – bilo da se radi o nama ili nekom drugom.

 

Tekst preuzet s: www.prakticanzivot.com

Fotografija: Unsplash