Kompetencije za društveno poduzetništvo

Unatoč povećanoj pažnji koja se pridaje društvenom poduzetništvu u obrazovnom sustavu, ova je disciplina i dalje okarakterizirana kompleksnošću zbog svoje dvostruke misije, kao i nedostatkom sporazuma oko koncepata, kompetencija i vještina koje su potrebne studentima, odnosno za uspješnost društvenog poduzetnika. Kompetencije za društveno poduzetništvo, poput onih za komercijalno poduzetništvo i menadžment, stječu se kroz formalno obrazovanje, treninge i praktičnim iskustvom. No, budući da je društveno poduzetništvo još relativno noviji pojam, malo je poznato o tome odgovaraju li uopće kompetencije, koje se uče na predavanjima, potrebama društvenih poduzetnika, a upravo zbog potrebe održavanja balansa između društvene vrijednosti i financijskih ciljeva, kompetencije potrebne društvenom i tradicionalnom poduzetniku mogu se znatno razlikovati (Miller, Wesley i Williams, 2012).

Društveni poduzetnik osoba je koja pronalazi rješenja društvenih problema kombinacijom inovativnosti, resursa i prepoznavanjem prilike. On identificira nove procese, usluge i proizvode čija je svrha rješavanje kompleksnih društvenih problema, a bez obzira na individualnu usmjerenost, uočene probleme percipira kao priliku za potpunu transformaciju društva. U svrhu ostvarenja svoje vizije, William Drayton naglašava kako društveni poduzetnik mora imati snažnu ideju koja može promijeniti sustav, mora imati revolucionarski potencijal, biti kreativan te posjedovati adekvatne poduzetničke vještine (Škrtić i Mikić, 2011).

Pregledom literature, Škrtić i Mikić (2011) navode pojedine osobine koje krase društvene poduzetnike, a to su: volja za samodisciplinom budući da poduzeća u društvenom sektoru moraju biti prilagodljiva promjenama u okružju; volja za dijeljenjem zasluga ključna je za dobivanje pomoći, a odlika nesebičnosti dodatno ide u prilog poduzetnikovoj osobnosti; volja za rušenjem postojećih struktura koja se odnosi na inovativne pristupe poslovanju i društvenim promjenama; volja za prevladavanjem interdisciplinarnih ograničenja kojom će se pridobiti zanimanje i potpora svih dionika, volja za radom u tišini jer društveni poduzetnici ne traže pažnju, slavu ni bogatstvo te etika kao pokretač razlika između tradicionalnog i društvenog poduzetništva.

Razvijanje nužnih kompetencija kod studenata značajno povećava njihovu efektivnost kao društvenih poduzetnika čime se osigurava da obrazovne institucije zadrže svoje mjesto u značajnosti ovog područja. Važno je da obrazovne institucije kreiraju sadržaj koji će korelirati sa zahtjevima tržišta društvenog poduzetništva čime se povećava izgled pozitivnijeg utjecaja obrazovanja na sveukupno djelovanje društvenih poduzeća. Iako potražnja za razvojem nastavnih planova ubrzano raste, malo je empirijskih istraživanja koja se bave kompetencijama potrebnih u obrazovanju
za društveno poduzetništvo (Miller et al., 2012). U tu svrhu, Miller et al. (2012) proveli su istraživanje kojim su evaluirali
kompetencije koje društveni poduzetnici smatraju esencijalnima te su ih analizirali u sklopu predmeta društvenog poduzetništva.

Detaljnim pregledom dostupnih podataka stvorena je opsežna lista od 35 kompetencija za koje se smatra da su nužne za društvene poduzetnike, a koje je 150 ispitanika vrednovalo pomoću Likertove skale uz mogućnost dopisivanja vlastitih kompetencija.
Popis je sadržavao sljedeće kompetencije: mogućnost mijenjanja tradicionalnog načina mišljenja; razvoj podrške volonterima, interpersonalne komunikacijske vještine, socijalne vještine, inovativnost i kreativnost, mogućnost komuniciranja s kupcima, dobavljačima i drugim dionicima, menadžment logistike i tehnologije, osjećaj morala/etike, identifikacija, evaluacija i istraživanje prilika, vještina identificiranja socijalnih problema, upravljanje financijskim kapitalom, prodajne vještine i vještine izlaska organizacije na tržište, želja i prilike kreiranja značajnog društvenog učinka, vještina izgradnje podupiruće zajednice, upravljanje zaposlenicima, vještine upravljanja konfliktima, kreativno korištenje minimalnih resursa, uvjerenost u uspjeh u izazovnim zadacima, spremnost preuzimanja rizika, vještina razvoja organizacije, upravljanje administrativnim poslovima, izgradnja efektivnih timova, optimizam, vještina vođenja i razvoja drugih, predanost pomaganju ljudima u nevolji, kapacitet mjerenja ishoda, upravljanje strateškim razvojem, empatija i samilost, sposobnost rješavanja problema, kreiranje izvodljivog i implementacija poslovnog plana, sposobnost donošenja odluka baziranih na relevantnim informacijama, kulturalna osviještenost, sposobnost posvećivanja kolektivnoj svrsi, sposobnost razvoja kolaborativnih odnosa te cijenjenje društvenog učinka više nego financijskog (Miller et al., 2012).

Nakon provedenog ispitivanja, pet kompetencija ocijenjeno je kao najvažnije, a to su: sposobnost rješavanja problema, izgradnja efektivnih timova, upravljanje financijskim kapitalom, sposobnost vođenja i razvijanja ostalih, sposobnost
komuniciranja s kupcima, dobavljačima i ostalim dionicima, dok su: menadžment i administrativni poslovi, empatija i samilost, sposobnost identificiranja društvenih problema, sposobnost razvoja podrške volontiranju i cijenjenje društvenog učinka više nego financijskih ciljeva bile najniže ocijenjene kompetencije (Miller et al., 2012).

Tekst preuzet: Toplek, Andreja: Prisutnost društvenog poduzetništva u nastavnim planovima i programima hrvatskog sustava visokog obrazovanja; Diplomski rad; Sveučilište u Zagrebu, Fakultet organizacije i informatike, 2019

Fotografija: Unsplash