Perfekcionizam je Pirova pobjeda

U ljudskoj je prirodi želja da ostvarimo određene kriterije izvrsnosti kroz ovladavanje situacijama, natjecanje s drugima, ali i sa samima sobom. I dok većina ljudi postavlja realne i uglavnom dostižne ciljeve, perfekcionisti pred sebe i druge postavljaju iznimno visoka i često nerealna očekivanja. Njih ne motivira isključivo težnja za postignućem, već dominira strah od neuspjeha. Kod nekih pak postoji potreba za vanjskom nagradom kao što je divljenje i odobravanje drugih. Drugim riječima, u osnovi takvog oblika perfekcionizma ne nalazi se potreba da zbilja budu savršeni, već da ih se takvima doživi. To često proizlazi iz iskustava u kojima su naučili kako će biti voljeni i prihvaćeni, odnosno da će izbjeći bolne kritike, pod uvjetom da su “bez greške”.

Perfekcionističke se tendencije mogu manifestirati u svim područjima života, što je rijetko, ili samo u nekima. Tako neki teže postizanju visokih postignuća u poslu i obrazovanju. Drugi će, sebi i okolini, nametati rigorozna pravila kako se ponašati, živjeti pa čak i voljeti. Ne postoji kontinuum na kojem su ti njihovi zahtjevi manje ili više ispunjeni, već se sve svodi na dihotomiju “sve ili ništa”. Ne postoje ni zadovoljavajući rezultati, odnosi s drugima, kao ni i dovoljno dobar “ja”.

Često se u javnosti može čuti o pozitivnom perfekcionizmu koji se odnosi na osobine kao što su organiziranost, savjesnost te umjerena samokritičnost. Takav se perfekcionizam smatra adaptivnim. Adaptivni perfekcionisti stavljaju fokus na osobnu izvrsnost, a ne nametanju visokih standarda drugima. Također, skloniji su cilj gledati kao nešto čemu se teži, a ne nešto što se pod bilo koju cijenu mora postići, što je karakteristično za nezdravi ili maladaptivni perfekcionizam. Zato je sinonim za perfekcionizam “tiranija moranja”. Nerijetko kada prepoznate perfekcionista i to mu kažete, on ili ona će reći kako je adaptivni perfekcionist, odnosno ambiciozan, uredan, svjestan sebe…

Razlike adaptivnog i maladaptivnog perfekcionizma su važne zbog njihove različite povezanosti s različitim životnim aspektima. Tako je adaptivni perfekcionizam povezan s pozitivnim, a maladaptivni perfekcionizam s negativnim životnim aspektima. No, pitanje je da li je sklonost postavljanju visokih standarda samima sebi može biti i otežavajući čimbenik u primjerice visoko stresnim situacijama? Ovo je posebno bitno u kontekstu svih događanja koja su obilježila naš život u protekle dvije godine. Zato je važno znati prepoznati neke karakteristike osoba sklonih perfekcionizmu.

Kako prepoznati perfekcionista?

• Uglavnom su nezadovoljni svojim i/ili tuđim radom, izgledom ili ponašanjem,
• pretjerano su (samo)kritični,
• često se uspoređuju s drugima,
• ne uživaju u uspjehu i ne znaju se nagraditi,
• skloni su prokrastinaciji, posebno kada će se njihov rad procjenjivati,
• kada su suočeni s vlastitim greškama i manama preplavi ih sram što rezultira izrazito obrambenim ponašanjem….

I dok je izražena težnja ka postignuću poželjna osobina u današnjem društvu, opsesivni pokušaji izbjegavanja neuspjeha u raznim životnim područjima dovode do iscrpljivanja vlastitih psiholoških resursa, onemogućavaju rast i razvoja, problema u bliskim odnosa te narušavanja mentalnog i tjelesnog zdravlja. Čak i kad perfekcionisti u nekom segmentu ostvare svoj “skoro savršeni cilj”, to je uglavnom nauštrb nekog drugog ili više različitih aspekata života. Zaključno, perfekcionizam je Pirova pobjeda i na njemu je potrebno raditi. Sam ili uz podršku stručne osobe.

Što mogu napraviti ako sam ja ili netko od mojih bližnjih sklon perfekcionizmu?

• Osvijestiti “crno-bijeli” način razmišljanja i što je pod osobnom kontrolom, a što nije,
• prepoznati situacije u kojima je važnije biti fleksibilan nego izrazito ustrajan u postizanju  ciljeva,
• potražiti povratnu informaciju o svom radu, napretku ili općenitije ponašanju oko kojeg ste zabrinuti,
• oprostiti sebi i drugima “nesavršenosti”, ali i održati zdrave granice i ona realna očekivanja,
• bližnjima koji su skloni perfekcionističkom ponašanju pokazati da ih cijenite prvenstveno zbog onoga što jesu, a ne zbog onog što rade,
• potražiti socijalnu, ali i stručnu podršku i pomoć.

Piše : Duje R., student psihologije

LITERATURA

Egan, S., Wade, T., Shafran, R., & Antony, M. M. (2014). Cognitive-behavioral treatment of perfectionism. The Guilford Press.

Gaudreau, P., Schellenberg, B. J., Gareau, A., Kljajic, K., & Manoni-Millar, S. (2022). Because excellencism is more than good enough: On the need to distinguish the pursuit of excellence from the pursuit of perfection. Journal of Personality and Social Psychology. https://doi.org/10.1037/pspp0000411

Smith, M. M., Sherry, S. B., Ge, S. Y., Hewitt, P. L., Flett, G. L., & Baggley, D. L. (2022). Multidimensional perfectionism turns 30: A review of known knowns and known unknowns. Canadian Psychology/Psychologie canadienne, 63(1), 16-31. https://doi.org/10.1037/cap0000288

Stöber Joachim. (2018). The psychology of perfectionism: Theory, research, applications. Routledge, Taylor et Francis Group.

Photos courtesy of Pixabay