Psihološka prva pomoć

Prvu psihološku pomoć pruža čovjek čovjeku u prvom neposrednom kontaktu.

Možemo ju opisati kao pružanje praktične podrške, razumijevanja i utjehe te zadovoljavanja osnovnih potreba osobi koja je proživjela vrlo stresan događaj, našla se pred nerješivim problemom ili se suočava s bolnim gubitkom. To mogu biti i postupanja koja sami poduzimamo (kao vid samopomoći), kako bismo se suočili s nečim što percipiramo kao problem, nevolju, stresan događaj. To mogu biti i misaoni procesi u nama koji nas smiruju i pomažu nam da se bolje nosimo sa situacijom u kojoj se nalazimo.

Takav oblik pomoći obično pružaju pripadnici hitnih službi no, i u svakodnevnim se situacijama možemo naći u ulozi pružatelja psihološke prve pomoći, a da toga nismo svjesni. Stoga je važno osvijestiti postojanje takve mogućnosti i vidjeti kako bismo mogli što kvalitetnije pomogli osobi kojoj je naša pomoć potrebna.

Krizne situacije velikih razmjera (poput potresa, poplava i drugih prirodnih katastrofa, pandemije, ratnih zbivanja i sl.) predstavljaju kompleksne događaje koji nadilaze kapacitete pojedinca za nošenje s njima, nerijetko i kapacitete zajednice.  Takvim je kriznim situacijama izložen velik broj ljudi i one mogu dovesti do značajnijih društvenih promjena u društvu. Pravodobnom i prikladnom intervencijom minimaliziraju se moguće negativne posljedice (narušeno funkcioniranje velikog broja osoba, ustanova, službi i dr.).  Psihološka prva pomoć oblik je prevencije kojim se sprječavaju teže posljedice kriznih događaja.

Posljednjih smo godina prilično smo često izlagani događajima koji su nadilazili naše kapacitete za nošenje s njima. Posebno su ranjive osobama s poviješću traume jer se u novoj stresnoj situaciji aktiviraju stari mehanizmi. Novonastala stresna situacija utječe na osjećaje, mišljenje, ponašanje, sve tjelesne procese. Psihološkom prvom pomoći nastoji se umanjiti osjećaje bespomoćnosti, straha, neizvjesnosti i slične osjećaje te vratiti unutarnju ravnotežu osobe i njen osjećaj kontrole nad vlastitim životom.

Najvažnije značajke psihološke prve pomoći su:

kontakt, blizina
utjeha
neposredna fizička zaštita i sigurnost
zaštita od daljnje prijetnje
orijentirano i svrhovito ponašanje
pomoć u stjecanju osjećaja kontrole
dijeljenje iskustva (ukoliko osoba želi)
pomaganje oko ponovnog susreta s bliskim osobama
povezivanje s izvorima podrške

Prvu psihološku pomoć pruža čovjek čovjeku, pružatelj je osoba prvog kontakta. Važno je pri tom imati u vidu da je osoba obično u šoku, užasnuta ili „smrznuta“ i da je u toj fazi posebno ranjiva i u riziku zbog smanjenog kapaciteta za brigu o sebi i samozaštitu. U ovoj fazi prioritet je osiguravanje sigurnosti osobe i stabilno okruženje, koliko je moguće, te kontakt. Treba računati na izmjenjivanje emocionalnog uspona i faze emocionalnog pada odnosno faza prilagodbe i recidiva (povrata).

Prva psihološka pomoć nije istoznačnica niti zamjena za terapiju traume. Nakon traumatičnih iskustava prvo treba osigurati stabilno okruženje.  ne bi trebala biti prvi odgovor nakon kritičnih incidenata. Terapija traume zahtijeva da klijent ima stabilno okruženje. Određene okolnosti, poput raseljavanja, izloženosti agresiji, nesigurnosti i sl. nadilaze kapacitete većine pojedinaca i troše njihove resurse za preživljavanje i nošenje sa situacijom.

Psihološku prvu pomoć potrebno je provesti u što kraćem roku od kriznog događaja. Većina osoba izložena kriznom događaju nakon četiri do šest tjedana (ili malo više) vrati se na nekadašnju razinu funkcioniranja ili uspostavlja novu ravnotežu (bolju ili lošiju od one koja je postojala prije kriznog događaja).

Kod psiholoških intervencija ključno je prevenirati pogoršanja odnosno spriječiti uspostavljanje lošijeg načina funkcioniranja. Pravodobnom i primjerenom psihološkom intervencijom ubrzava se proces povratka ravnoteže i stabilizacije pojedinaca i zajednice i umanjuju moguće negativne posljedice po psihičko zdravlje.

Žrtve kriznih događaja su:

primarne (one koje neposredno proživljavaju krizu)
sekundarne (članovi obitelji, bliske osobe, prijatelji)
tercijarne (osobe koje pružaju pomoć primarnim žrtvama)

Psihološke posljedice masovnih kriznih situacija mogu osjetiti:

primarne žrtve
svjedoci/promatrači
članovi obitelji, prijatelji i druge bliske osobe primarnih žrtava
osobe koje se identificiraju s primarnim žrtvama i one koje su mogle biti na njihovom mjestu
osobe koje osjećaju odgovornost za događaj (najčešće neutemeljeno)

Moguće psihološke reakcije uzrokovane kriznom situacijom:

akutna stresna reakcija (kratko razdoblje nametljivih sjećanja do kojeg dolazi vrlo brzo nakon viđenog ili doživljenog upečatljivog traumatizirajućeg zbivanja)
anksioznost (izraženi osjećaj straha i tjeskobe)
fobija (prekomjeran ili neopravdan, nerazuman strah)
depresija
PTSP (posttraumatski stresni poremećaj)
promjena u strukturi ličnosti

Dodatni čimbenici rizika i ranjivosti:

iznenadnost
neočekivanost
percipirana ili stvarna prijetnja životu/sigurnosti
izloženost teškim prizorima i osjetilnim iskustvima
blizina prijetnje
osobni gubitak
produljena izloženost
ljudski faktor (kad situaciju izazove čovjek, a nije u pitanju prirodna katastrofa)
nedostatak socijalne podrške
neželjene reakcije drugih (okrivljavanje, negiranje, odbacivanje, umanjivanje, preuveličavanje i sl.)
osjećaj krivnje

Antonija Pleša
Krugovi, Centar za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje  

Image by Pavlofox from Pixabay
Image by mohamed Hassan from Pixabay

 

Objava Psihološka prva pomoć pojavila se prvi puta na UHBOPTSPSDŽ.