Razmišljanja o alkoholu

Stalno prisutan u našoj okolini, neophodan sudionik slavlja, okupljanja, vrlo društven i šarmantan, opuštajući, privlačan, zna biti lud, nasmijat, razveselit. Odlično tješi, liječi dušu, uvijek dostupan, općenito prihvaćen, ako ga ne voliš onda si pomalo čudan.

Alkohol.

Kao i mnoge latinske riječi koje počinju sa al-„izvor (i rješenje) svih životnih problema“. Tako je i s njime.

Gledajući povijest čovječanstva čini se kao da ljudi znaju ga pravit od uvijek.

Teško zamisliti malo veće, opušteno druženje bez njega. Postoji cijela lepeza njegovih vrsta, svaka prikladna za neku priliku.

Kažemo da sve je za ljude i to je istina, samo u određenim količinama. Previše i prečesto postaje otrovno. Slično je i s lijekovima, ali kad alkohol postane lijek – to je problem.

Njegova sveprisutnost ne olakšava situaciju ljudima, koji ga žele smanjiti ili isključiti iz svog života. Uvijek je netko, tko vrlo začuđeno upita: „Ti ne piješ?? Pa kako to?“. 
Zašto nikad ne pitaju „ne voliš dubstep?? Zašto? Što je bilo..?“. Očigledno neke stvari su manje bitne.

Uz njega nekako ljepše teku razgovori, zabavnije je, ponekad i iskrenije. On otvara dušu, ali i vodi u napast.

Kako je s njime i mentalnim zdravljem?

Sigurno ne može zastupiti rad na sebi. Ponekad se čini, kao da pomaže u teškim situacijama, kad nemamo više izbora i ne možemo podnijeti stvaran svijet. Ipak to je samo zamka. Ubacuje nas u začarani krug. Kasnije povećava probleme i izoštrava osjećaj bespomoćnosti, otuđenosti, odvojenosti – čak od samog sebe. 

Postupno, lukavo i polako preuzima dijelove čovjeka, njegove duše i uma. Zna zarobiti najpametnije, najčasnije, probuditi nešto opasno, izopačeno i strano.

Trebamo paziti da ne upadnemo s njim u dinamiku dr. Jekylla i gospodina Hydea.  Granica je vrlo tanka, nemoguća za primijetiti ljudskim/golim okom.

Svi ismijavaju pijance, ali se dive poznatim ličnostima koje imaju isti problem. No, svi smo mi obični ljudi od krvi i mesa. Živimo svoj život najbolje kako znamo i možemo. Neki se više trude, neki manje. Drugima je sudbina dala sve, a drugima oduzela čak i ponos. Život je mješavina svakakvih iskustava. Patiti, smijati se, plakati, biti sretan – sve je to normalno. A i normalno je kada se osjećamo bespomoćni s vremena na vrijeme.

Ipak, nije ni pametno, ni zdravo da svaku priliku malo poboljšamo sa „vatrenom“ tekućinom ovog ili onog oblika. Još uvijek smo društvo koje se čudi kada netko ne pije i čak nagovaramo. Hoće li to se ikada promijeniti?

Kako bi to bilo, da se manje pilo?

Kako bi to bilo? Ajde reci!

To ne znaju ni naši preci…

Napisala: Magdalena Helena

Fotografija: Pixabay