Aktivno starenje: Učenje stranog jezika u starijoj dobi

Svi smo započeli učiti strane jezike negdje još u školskoj dobi, a moja djeca su strani jezik upoznala u vrtićkoj dobi. Dakle, vremena se mijenjaju i priznajem da su svi mitovi i predrasude, koje sam imala srušene!

Prije nekih godinu dana saznala sam, sasvim slučajno, kako jedna meni draga prijateljica volontira u staračkom domu učeći talijanski jezik starije osobe. Iskreno sam bila iznenađena pitajući se što oni mogu naučiti sada u „zlatnoj dobi“ svog života. Je li im to uopće potrebno? Zašto se zamaraju s tim jer to je obveza: moraš pisati zadaće, moraš redovito vježbati, čitati i naposljetku se od tebe očekuje neki napredak koji će se vidjeti kroz rezultate nekog testića…Nisam htjela da me moja prijateljica negativno gleda pa sam sva ta pitanja zadržala za sebe. Međutim, ona su me potakla na malo dublje razmišljanje o njima, ali prije svega o sebi samoj.

Shvatila sam da nema onoga tko ne može naučiti bar osnove nekog stranog jezika. Važna je samo volja! Ako starije osobe imaju takvu volju naučiti nešto novo što je zapravo vrlo zanimljivo osjetila sam se baš posramljeno. Vrlo brzo sam shvatila da i ja želim biti poput njih jer ne mora biti sve savršeno da bi bilo dobro.

Pronašla sam besplatni tečaj za umirovljenike i sada 2x tjedno učim španjolski. Odbrala sam baš španjolski da pomaknem svoje granice i interese. Ne mogu pratiti TV novele na španjolskom, ali mogu prepoznati poneku riječ. Ne tvrdim da se možda u neko dogledno vrijeme neće ukazati prilika za nekim putovanjem u Španjolsku. Čak da i da nikada tamo ne otputujem čini mi se da su mi se s učenjem stranog jezika otvorile nebrojene mogućnosti. Kao da sam shvatila da mogu puno toga za što sam prije mislila da nisam sposobna. Sad, eto redovito imam važnu obvezu, a poslije tečaja idemo na kavu. Sad nas je grupica od 10-ero prijatelja i redovito slavimo nečiji rođendan, kupujemo poklone. Čini mi se da se uz moje nove prijatelje osjećam samopouzdanije. Oni me potiču da isprobavam nove stvari u životu pa je tako već netko predložio da kontaktiramo turističku agenciju, a destinacija je naravno, Španjolska.

Naša profesorica stalno napominje da nam španjolski pomaže da lakše pamtimo jer njime treniramo svoj mozak, ali i jezik.

Ako se još dvoumite, sramite i mislite kako to nije za vas jer su drugi spretniji i bolji od vas otkrit ću vam još jednu svoju tajnu: i ja sam tražila upravo iste izlike! Na našem tečaju španjolskog nitko ne zna super gramatiku, nitko ne izgovara pravilno, nitko ne čita savršeno ni točno, ali se zato često smijemo jedni drugima i jedva čekamo kraj sata da poput nekih teenagera markiramo na kavicu. Iako smo 100% sigurni da na našem izletu u Španjolsku nećemo pričati španjolski, sigurna sam da mi moždane vijuge rade 150% na sat: riješim svaku zadaću i još imam vremena za osmišljavanje novih, malih projekata i avantura kao što je i ova.

Napisala: Anita Dakić

Fotografija: Pixabay