Odlučujem da ću slijediti srce

S prvim danom nove godine dolazi i pitanje o novogodišnjim odlukama, egzaktnim, strogim, pomno isplaniranim. Uvijek se tu vrte one tipične: redovito vježbanje, pijenje veće količine vode, napredovanje u karijeri, zdrava prehrana, putovanja. Čini mi se da se često ni ne pitamo je li to ono što stvarno želimo, već idemo za onim što se od nas očekuje, za što smo sigurni da će nas magično pretvoriti u uspješnije, ljepše, poželjnije i samim time i sretnije, zadovoljnije sobom i svojim životom, odnosno onime kako on izgleda na van.

U prošloj sam godini ostvarila neke od većih želja koje su se nalazile na mojoj novogodišnjoj listi. Glavni razlog zbog kojeg mislim da sam ih uspjela ostvariti je upravo to što sam ih tretirala kao želje, ne kao ciljeve ili odluke. Želja je ipak nešto slobodnije i puno manje obvezujuće – voljela bih da se ostvari i trudit ću se da se to dogodi, ali i dalje je samo želja i ako se i ne ostvari, nema veze, neću se osjećati neuspješno i manje vrijedno jer to nije bio strog zadatak koji sam si zadala. Kada životu počnemo pristupati opuštenije i spontanije, upravo tada se sve i posloži na način na koji je to i trebalo biti, onaj koji je stvarno i istinski ispravan za nas, ne na onaj za koji mislimo da ga moramo ispuniti jer nam na papiru izgleda savršeno i laskavo.

Zbog toga je moja jedina želja za 2024. slijediti svoje instinkte i svoje srce, i to korak po korak, iznova se radujući svakom novom danu i prilikama koje mi pruža. Svaki je dan prilika i za vježbanje, čitanje, poslovne uspjehe, druženja, otkrivanje novih hobija i interesa, a što ćemo od toga doista i raditi i ispuniti taj dan, ovisi o našem trenutnom raspoloženju, željama, entuzijazmu ili manjku istog. Onako kako nas vodi naše srce taj dan i kako mislimo i osjećamo da možemo i trebamo djelovati, upravo to je ono što je ispravan cilj i odluka za taj dan. Godišnji planovi mogu ugrubo formirati smjer kojim želimo ići, ali ono što zaista želim slijediti jest unutarnji osjećaj koji se mijenja ovisno o različitim faktorima na koje ne možemo utjecati.

Nemam liste, planove, zadatke i smjernice za život sljedećih 366 dana, samo želje za koje se nadam da će se ostvariti, ali ako me životni put odnese u nekom drugom pravcu, i to je u redu. U redu je sve ono što ću u danom trenutku osjetiti kao ispravno i potrebno i u skladu s time ubrzati ili usporiti, odustati ili nastaviti, uspjeti ili pokušati ponovno.

Nije bitno hoću li svaki dan jesti točno zadane zdrave obroke, popiti točno dvije litre vode, napraviti 10000 koraka, dobiti točno zacrtanu povišicu, otputovati baš na ono mjesto koje sam unaprijed odredila, bitno je da se vodim onime što moje srce u tome trenutku doista želi, a okolnosti, zdravlje i raspoloženje dopuštaju. Planere pretvaram u dnevnike misli i želja, a život u spontanu igru.

Napisala: Nikolina Hajnić

Fotografija: Unsplash