Depresija: što je i kako pomoći oboljelom

Za sve nas depresija predstavlja stanje tuge i neraspoloženja koje slijedi gubitku voljene osobe, samopouzdanja, materijalnih vrijednosti ili zdravlja. To je zapravo jedna od riječi koje čujemo pa skoro svaki dan kad drugi opisuju svoje raspoloženje iako melankolično raspoloženje nije zapravo klinička depresija.

Klinička depresija je emocionalni poremećaj čija su bitna obilježja promjene raspoloženja, utučenost, pomanjkanje radosti, čuvstvena praznina, bezvoljnost, gubitak interesa i niz tjelesnih tegoba (Hautzinger, 2002).  Ljudi koji pate od kliničke depresije imaju problema sa svakodnevnim funkcioniranjem, osobnom higijenom, održavanjem odnosa s drugim ljudima i slično (Pinel, 2002).

Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje (DSM-5) se kod osobe oboljele od depresivnog poremećaja mora pojavljivati 5 ili više simptoma tijekom razdoblja od 2 tjedna. Neki od tih simptoma su:  

• Depresivno raspoloženje veći dio dana/gotovo svaki dan,
• Značajan gubitak težine ili dobivanje na težini,
• Nesanica ili pretjerano spavanje gotovo svaki dan,
• Umor ili gubitak energije,
• Osjećaj bezvrijednosti ili pretjerane krivnje,
• Smanjena koncentracija ili neodlučnost i
• Ponavljajuće misli o smrti (Američka psihijatrijska udruga, 2013).

Mogućnost prepoznavanja nekih od tih simptoma kod naših najbližih je od velike važnosti s obzirom na to da je svaku godinu više oboljelih od depresivnog poremećaja i sve više samoubojstava. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo 2015. godine je bilo 5388 hospitalizacija samo zbog depresivnih poremećaja, a broj oboljelih je drastično veći.

Iako pružanje pomoći osobi s depresijom može biti izazovno i možemo se osjećati bespomoćno, bitno je da joj nudimo podršku i potporu. Prva stvar koju možemo napraviti je poticati osobu da se obrati stručnjaku (psihologu ili psihijatru) ili nekoj udruzi koja nudi psihološko savjetovanje i daljnje preusmjeravanje. Kroz taj proces moramo biti strpljivi i slušati bez osuđivanja jer je važno da osoba osjeti da nije sama. Osobu možemo poticati da se uključuje u zabavne aktivnosti kao što su šetnje po parku i gradu, gledanje filmova, kuhanje, slušanje glazbe. Zbog zajedničkog provođenja vremena se osoba može osjećati produktivnije i imati bolju sliku o sebi. Unatoč tome da je depresija tabu tema, moramo poticati društvo da se više priča o tome i educira o metodama pomoći i što uraditi ako se sami nađemo u takvoj situaciji.

Autorica: Ajla Jusufović

Literatura:

• Američka psihijatrijska udruga (2013). Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje (5. izd.). American Psychiatric Publishing.
• Hautzinger, M. (2002). Depresija-modeli dijagnosticiranja, psihoterapije, liječenje. Naklada Slap.
• Mayo clinic (2023, 5. travanj). Depression: Supporting a family member or friend. Pristupljeno: 15. 3. 2025: https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/depression/in-depth/depression/art-20045943
• Pinel, J. (2002). Biološka psihologija (4. izd.). Naklada Slap.
• Hrvatski zavod za javno zdravstvo (2017, 7. rujan). Depresija. Pristupljeno: 15. 3. 2025: https://www.hzjz.hr/sluzba-promicanje-zdravlja/depresija/

Izvor ilustracije: https://clearbehavioralhealth.com/depression-symptoms/