Apel građanima – sačuvajmo zdrav razum i solidarnost

Situacije poput ove s korona virusom zahtijevaju poseban napor od sviju nas. Jutrošnji potres pokazao nam je svima da uvijek može biti i gore.

Nema nam druge nego prihvatiti situaciju onakvom kakva jest i disciplinirati se koliko god da je teško. Do jučer  većina nas smatrala je preporuku za ostankom kod kuće teško ostvarivom, a jutros, nakon potresa, to se činio manje teškim scenarijem. „Samo da više ne bude potresa…“, u strahu smo pomišljali…

Svi smo mi u situaciji u kojoj ne želimo biti, u neizvjesnosti smo, ‘pere’ nas tjeskoba… Upravo sada i zato trebamo prizvati disciplinu, odlučiti da ćemo poštivati preporuke stručnijih nego sami jesmo, za dobro nas samih i naših bližnjih. Svako naše ponašanje trebamo preispitati u odnosu na nas same, na naše bližnje i sve oko nas. Ne smijemo si dozvoliti da postupamo nepromišljeno i da svojim ponašanjem ugrozimo svoj život ili zdravlje kao i ono nekog drugog.
Posebno trebamo brinuti za naše starije sugrađane. Oni su u većem riziku od težih oblika obolijevanja. Tu je i niz drugih ranjivih skupina – prvenstveno su to kronični bolesnici, osobe s invaliditetom, ljudi koji se otežano kreću, nemoćne osobe, osobe sklone depresiji, trudnice i roditelji s malom djecom i drugi.

Tu su i naši sugrađani niskog socijalnog statusa (siromašni). Oni nemaju sredstava kupovati i spremati zalihe hrane, dezinfekcijskih sredstava, lijekova i suplemenata. Tu su i ljudi koji moraju raditi jer nemaju mogućnost rada od kuće, ljudi koji su nam još uvijek na usluzi, koji rade u trgovinama, ljekarnama, na benzinskim crpkama i dr.

Trebamo biti solidarni s njima, ostati doma i smanjiti socijalne kontakte koliko god je to moguće.

Zadnje što nam treba je masovna panika, gubitak razuma i ljudskosti, grabež i posvemašnji negativizam ili apokaliptičnost.

Oni koji imaju manjih zdravstvenih poteškoća i mogu svoje zdravstveno stanje popraviti uz to da ostanu doma, skidaju temperaturu ako je potrebno (iznad 38.5°C), piju čaj i odmaraju  – neka to čine. Ne treba zaposjedati bolnice i liječničke ordinacije i zauzimati mjesta onima koji istinski trebaju liječničku ili drugu stručnu pomoć.

Neminovno je da se zaraza proširi. Većina zaraženih imat će blage simptome, manji dio trebat će liječničku skrb i intenzivnu njegu. Obzirom na pandemijske razmjere i taj manji postotak predstavlja ogroman broj ljudi koji će trebati pomoć. Zato je važno da se daljnja zaraza ne spriječi (jer to više nije moguće) nego uspori kako bi se pravovremena pomoć osigurala svima ili barem većini.

Nemamo vremena za čuđenje i pretpostavljanje, nagađanje i pametovanje. Valja preuzeti odgovornost i za sebe i druge i ponašati se prema smjernicama i preporukama medicinske i drugih struka koje su obučene za ovakve situacije. Najbolje oružje za borbu protiv straha su razum, disciplina, informiranost, strpljenje, edukacija, čovječnost, otvoren um i otvoreno srce.

Našoj djeci sada šaljemo najvažnije životne poruke. Sada ih odgajamo najmoćnijim odgojnim stilom – vlastitim primjerom. Kako se ponašati kad je teško? Sigurno im ne želimo poslati poruku kako je u redu okrenuti leđa zdravom razumu, ljudskosti, dijeljenju? Gurati se, grabiti, okrivljavati, zarađivati na nevolji?

Društvom se, paralelno s panikom i strahom, širi i duh zajedništva, suosjećanja, humanosti, strpljenja, optimizma. Želimo vjerovati da će taj duh prevladati i da ćemo iz ove situacije izaći jači, pametniji, strpljiviji i okrenutiji zdravijim životnim izborima. Želimo vjerovati da će nas ova situacija povezati, okrenuti više jedne k drugima i da ćemo spoznati što je u životu uistinu važno.

Vaši Krugovi

Nemoguće je često ono što nije pokušano…