Bez koga primarno ne možemo živjeti?

Bez koga primarno ne možemo živjeti?

Jorge Bucay, psihoterapeut i pisac: „Ako postoji netko tko bi trebao biti sa mnom sve vrijeme, taj sam netko ja“.

„Prvo što nam pada napamet za nekoga koga volimo jest da ga čuvamo, da se brinemo za njega, da ga slušamo, da ga obaspemo stvarima koje mu se sviđaju, da se pobrinemo da uživa u životu i da mu poklonimo ono što najviše želi u životu, da ga vodimo na mjesta koja su mu najmilija i da mu omogućimo stvari kojima će se zaokupiti, pružimo mu udobnost i razumijevanje.

Kada nas drugi voli, čini upravo to. Onda se ja pitam: zašto ne činimo isto sa samima sobom?

Bilo bi dobro da se čuvam, da se slušam, da se pobrinem da si udovoljim, da si olakšam stvari, da si poklonim ono što mi se najviše sviđa, da tražim udobnost na mjestima gdje se nalazim, da si kupim odjeću koju želim, da se slušam i da se razumijem.

Da postupam sa samim sobom onako kako postupam sa svojim najmilijima.

Ali, naravno, ako je moj način da pokažem svoju ljubav taj da ostanem na milost onog drugoga, da dijelimo najgore stvari zajedno i da mu nudim svoj život u žrtvi, sigurno će moj način da se povežem sa sobom biti takav da ću si komplicirati život od jutra do mraka.

A da bih mogao biti sam sa sobom, moram početi prihvaćati sebe takvim kakav jesam. To ne znači da ću se odreći promjene kroz vrijeme. To znači da ću zauzeti novi stav. Osim toga, da bi se nešto promijenilo, put uistinu počinje kada se prestanem opirati.“

Jorge Bucay: Put susreta.

Slika preuzeta s: Pixabay.