„Bijeg od istine“ – pjesma o gubitku

Posljednjih godinu dana, ponajviše zbog COVID-19 pandemije, puno razgovaramo o gubicima. Mnogi su izgubili bliske osobe, a neki se zbog epidemioloških mjera, nažalost, nisu uspjeli niti pozdraviti prije smrti sa svojim najdražima. Osim toga, čini mi se da je posljednjih godinu dana baš obilježio i odlazak nekoliko velikih društvenih ličnosti. I moja obitelj suočila se s nekoliko gubitaka i teških životnih situacija.

Krajem 2019. godine čitala sam tekst „Bijeg od istine“ na promociji knjige „Dišpet“ autorice Nele Pamuković. Sama sam odabrala upravo taj tekst za čitanje i zanimljivo je da mi je obilježio narednu godinu. Čitala sam ga opet iznova svaki put kada bi mi bilo teško, kada bi gubila nadu. Te riječi pomogle su mi da skupim snage i ne dopustim negativnim emocijama da me preplave. Sada neke njegove dijelove želim podijeliti s vama! Možda još nekoga te divne riječi uspiju dotaknuti i pokrenuti da se nakon pada ipak ustane.

„Kako je izgubiti osobu koju voliš? Koga si zapravo izgubila tada? (…) Imaš osjećaj da ničega poslije toga nema. (…) Bez obzira što misliš, sutra je novi dan, bit će bolje, ali kraste od rana znaju na doticaj prokrvariti ponovno. Dani s time nemaju veze i ništa se promijeniti neće ukoliko ti ne utječeš na to. Plašljivi se skrivaju iza isprika i vremena. Hrabre uzimaju gazu alkohol, sprej… čiste ranu. Neke alkohol krivo koriste, pa čiste unutrašnjost. Ona je neisperiva, jer unutarnje krvarenje može zaustaviti samo snaga volje.

Znaš li zašto si snažna? Okreni se oko sebe i promotri. Ima li išta što te tjera i veže? Je li to neko živo biće ili dah prirode? Je li to onaj što pored tebe sanja? Je li to stari bicikl što ga treba popraviti i krenuti njime kroz šume? Uvijek postoji nešto zbog čega trebamo snagu. To je smisao života. Putovanje čistim umom i srcem. (…)

Kad svrneš pogled s ovog teksta i pogledaš u prazan krevet, teško ti je vjerovati u riječi iz knjige. Ne zaboravi da je iza ovih riječi žena čiju bol ne možeš izmjeriti, ali možeš osjetiti. Ona te dodiruje rukom nekadašnje gubitnice dok njene oči još uvijek gledaju u zvijezde kad joj zamute vid razni likovi. Krenula je jednom u potragu za životom i ostavila bol za sobom. Bio je to samo jedan korak.“

Napisala: Martina Podobnik

Fotografija preuzeta s: Unsplash