Bijele laži – mogu li ponekad biti opravdane?

Tijekom ljudskih interakcija, laganje, odnosno izbjegavanje govorenja i prešućivanje istine, prilično je učestalo. Laganje se može podijeliti na dvije vrste: crne i bijele laži. Crne laži nanose štetu drugoj osobi, a govore se s ciljem vlastite koristi. S druge strane, bijele su laži izjave koje se upućuju sugovorniku gdje ga se dovodi u zabludu s dobronamjernim ciljem. Vrste laži korištene u socijalnoj interakciji ovisi o namjeri i situacijskim čimbenicima u kojima se osoba nalazi.

Istraživanja pokazuju kako 95 % odraslih tijekom tjedna izgovori barem jednu bijelu laž. Motivacija za izgovaranjem ovih laži može biti različita, a najčešće se razlozi svode u četiri kategorije.

Taktičnost – ljudi znaju izreći bijelu laž kako bi ispali pristojni i kako ne bi povrijedili druge ljude pa će tako lagati da im se sviđa poklon koji im se zapravo ne sviđa te kako su uživali u nekom događaju koji im se ustvari nije svidio.

Kompenzacija – drugi razlog laganja je očuvanje vlastitog ega i izbjegavanje grube istine. Ako nas netko pita kako je završila nedavna romantična veza u kojoj smo mi bili ostavljena strana, često ćemo okriviti vanjske okolnosti ili reći kako je odluka bila zajednička kako ne bismo bili povrijeđeni još više nego što jesmo.

Disbalans moći – često lažemo u situacijama kada su sugovornici u moćnijoj poziciji u odnosu na nas. Primjerice, prije ćemo reći šefu da je razlog kašnjenja na posao infrastruktura (gužva u prometu, radovi na cesti, kvar na automobilu) umjesto istine (prespavanje alarma). Također, prije ćemo reći da nam nije problem ostati duže na poslu nego riskirati loše posljedice poput otkaza govorenjem istine.

Održavanje stabilnosti u romantičnim odnosima – Bijele se laži znaju koristiti za izbjegavanje konflikata u romantičnim vezama kako bi se izbjegao konflikt. Primjer bijelih laži u vezama su prešućivanje vlastitih preferencija i slaganje s partnerom kako se ne bi poremetila harmonija u odnosu.

Ne smije se zaboraviti kako bijela laž na kraju svejedno predstavlja oblik laži jer svjesno obmanjujemo drugu osobu. Tako joj oduzimamo pravo na izbor i donosimo navedeni izbor umjesto nje. To koliko se radi o crnoj ili bijeloj laži, u nekim je situacijama i dalje stvar percepcije. Iako je možda svrha dobronamjerna, posljedice mogu biti zlonamjerne po osobu koja tako posljedično gubi povjerenje u nas zbog čega je bitno govoriti istinu kako bi primatelj poruke sam odlučio što i kako dalje s tom istinom.

Autorica: Ivana Pende

Literatura:

Bryant, E. (2008). Real lies, white lies, and gray lies: Towards a typology of deception. Kaleidoscope: A Graduate Journal of Qualitative Communication Research, 7, 23-48. https://digitalcommons.trinity.edu/

Cartwright, E., Xue, L. i Brown, C. (2020). Are people willing to tell Pareto white lies? A review and new experimental evidence. Games, 12(1), 1-23. https://doi.org/10.3390/g12010001 

Hart, C. L. (2020). Certain features distinguish white lies from big lies. Psychology Today. Pristupljeno 7. travnja 2025. https://www.psychologytoday.com/us/blog/the-nature-deception/202010/what-is-white-lie

Levine, E. i Schweitzer, M. E. (2014). Are liars ethical? On the tension between benevolence and honesty. Journal of Experimental Social Psychology, 53, 107–117. https://doi.org/10.1016/j.jesp.2014.03.005

Izvor slika i fotografija: Pixabay