Teme vezane uz društvene medije i korištenje Interneta smatram vrlo bliskima. Prvenstveno jer sam vezan uz to već 15+ godina kao i mnogi ljudi mojih godina, a zadnjih 7 godina mi ta tehnologija osigurava i egzistenciju. U posljednje vrijeme sam primjetio da je taj moj odnos s informacijsko-komunikacijskom tehnologijom ipak postao štetan za mene pa to pokušavam i više analizirati. Ovaj članak su potaknule 3 shvaćanja:

  1. Kada scrollate Instagram reelovima, možete primjetiti da dok god idete naprijed, i scrollate kroz sljedeći reel pa i sljedeći reel itd., strelica za vratiti se na prethodnu stranicu uopće nije vidljiva
  2. Izvršni direktor Netflixa je 2017. izjavio da njihova konkurencija nisu druge tvrtke koje se bave sličnom tehnologijom već da im je glavna konkurencija – san
  3. Komentari ispod objave na Facebook stranici jednog hrvatskog portala u kojem navedeni portal kao inspiraciju za članak uzima TikTok objavu u kojoj se nalazi isječak iz intervjua jedne slavne osobe, stavlja na taj svoj članak clickbait naslov i tako generira uključivanje ljudi u komentarima na tu objavu jer su naslov napisali namjerno iskrivljujući kontekst intervjua i izjave kako bi proizveli emocionalnu reakciju publike

Primjeri poput ovih su svakodnevni. Cilj tvrtki koje su vlasnici društvenih mreža i srodnih alata i servisa su tu da maksimiziraju našu uključenost u njihove platforme te osiguraju naš povratak na istu. Točka. To je business model svake tvrtke u tom segmentu industrije. Činjenica da te alate možemo koristiti na neki način dobar za nas ne mijenja to da tvrtke žive i zarađuju basnoslovne iznose na tome da koriste informacije nastale posljedicom našeg korištenja njihove platforme kako bi nas na toj platformi sljedeći puta duže zadržali. I sljedeći puta duže. I još duže.

Zabrinjavajuća stvar oko svega ovoga je da su političke stranke i mediji diljem svijeta prepoznali da se glasače i pratitelje može pokrenuti preko društvenih mreža te sada to iskorištavaju. Svaku objavu i svaki članak moramo analizirati kritički. U svijetu gdje se stotine i tisuće tvrtki sa neograničenim resursima bore za našu pozornost i naše sudjelovanje u virtualnom svijetu nauštrb onog stvarnog, prepušteni smo samoobrani od bombardiranja informacijama.

Neki od pitanja koje si možemo postaviti su:

  1. Hoće li mi ova tehnologija pomoći?
  2. Vrijedi li to stvarno 5/10/20 dolara mjesečne pretplate?
  3. Ima li ovaj članak pouzdane izvore i je li autor/ica članka pouzdani novinar/ka?
  4. Je li članak nabijen emocionalnim izjavama i potiče li na strah, brigu i mržnju prema drugima?
  5. Jesam li dopustio/la da me članak uznemiri prije nego sam proveo/la dodatnih 5 minuta istražujući ono na što se članak referira? (npr. neki drugi medij, objavu, itd)
  6. Uzimam li smartphone u ruke kada prolazim kroz neke negativne emocije?
  7. Jesam li prisutan u razgovorima i druženjima ili osjećam potrebu da provjerim profile na društvenim mrežama čak i u društvu drugih ljudi?

Ovo su samo neka od pitanja koja nam mogu pomoći malo bolje se orijentirati u ubrzanom digitalnom svijetu. Digitalna sfera preuzima sve veći dio naših života i važno je da s njom budemo upoznati i krojimo ju za našu dobrobit, a ne kao do sada, koristimo ono što nam je servirano. To je jedan jako moćan alat koji možemo savladati kako bi si olakšali život i potencijalno radili zanimljive poslove. Ali na kraju krajeva je to samo alat, a ne dio onoga što mi jesmo.

Za one koji žele čuti više, potičem da poslušaju TEDx govor The Battle for Your Time koji je držao Dino Ambrosi. Ugodno slušanje i promišljanje. 🙂

Napisao: Marko Kovačević

Fotografija; Pixabay

Podijelite s prijateljima