Bliskost iscjeljuje – usamljenost ubija

Epidemije današnjice nisu vezane samo uz tjelesne bolesti nego i uz emocionalno i duhovno zdravlje čovjeka. Neke od njih iznimno su opasne za naše zdravlje. To su usamljenost, izoliranost, otuđenje, depresija i slično.

Poznato je, a potvrdila su to i brojna istraživanja, da bliskost poboljšava kvalitetu života i da je od ključne važnosti za čovjekovo zdravlje. Povezanost s drugima za zdravlje je važnija čak i od prehrane, tjelovježbe, genetike.

Nebrojena su istraživanja potvrdila pozitivan odnos između socijalne podrške i boljeg funkcioniranja obrambenog sustava organizma (imuniteta), optimalnih vrijednosti krvnog tlaka, bržeg oporavka nakon bolesti (ili operativnog zahvata).

Obasipani raznim zabranama i savjetima često ostajemo zbunjeni i dezorijentirani. Lista nepoželjnih namirnica, ponašanja i postupanja prilično je duga i čini se kao da je živjeti zdravo i zadovoljno – nedostižan cilj.

Na sreću – to nije baš tako. Rješenje je u pojednostavljivanju i orijentiranosti na ono što možemo i koliko možemo, na ono što nam je dostupno i što je u skladu s našom osobnošću. Jedna od tih stvari je – bliskost, odnosno njegovanje bliskosti s drugima.

Bliskost dokazano iscjeljuje. Osobe koje kroz život idu u zajedništvu, u značajno većem postotku žive dulje i kvalitetnije od onih koji kroz život idu sami. Razgovor s bliskom osobom može djelovati poput lijeka – djelovati iscjeljujuće na bolesno srce, umiriti, oraspoložiti, sniziti povišeni krvni tlak, osnažiti obrambene mehanizme u tijelu.

Osobe koje nemaju blisku osobu uza se (bračnog partnera, člana obitelji niti prijatelja) imaju minimalno tri puta češću smrtnost i značajno češće prisutan osjećaj nezadovoljstva životom.

Osjećaj da si nekome važan značajan je faktor oporavka od bolesti ili nakon operacije. Taj osjećaj važan je pokretač i motivacija za borbu za život. Ljubav i razumijevanje prisutni među bliskim osobama olakšavaju nošenje sa svakodnevnim stresnim situacijama.

Bliskost podrazumijeva podršku koju osjećaju strane u odnosu. U takvom, podržavajućem odnosu proces ozdravljenja počinje otvorenim razgovorom o svojim osjećajima, mislima, shvaćanjima i dr. Druga strana sluša, ne da bi odgovorila, nego da čuje, osjeti, suosjeća s onim tko govori, postavlja pitanja kojima drugoj strani daje do znanja svoju zainteresiranost i uključenost.

Dokazano je da bolesne osobe koje imaju takvu socijalnu podršku bolje napreduju, brže ozdravljaju, optimističnije su. S druge strane, osjećaj da nemamo podršku, da ne možemo otvoreno razgovarati, da nas nitko ne želi čuti, u suprotnosti je s prirodnom ljudskom potrebom za osjećajem povezanosti, pripadnosti, bliskosti. Slijedom toga, Manfred Spitzer napisao je: „Usamljenost je ubojita“.

Nažalost, mnogi usamljeni tiho i pasivno žive svoju usamljenost. Neki čak grade zidove oko sebe (bivajući kritični prema drugima, mrki, povučeni, negativno nastrojeni prema svemu i svakome i sl.). Umjesto da grade mostove.

Mostovi koji nas spajaju s drugima su: ljubaznost, otvorenost, slušanje, uključenost, aktivnost, vedrina i sl. Želiš li  imati dobre prijatelje – budi dobar prijatelj, želiš li biti dio neke zajednice – pokreni se i uključi se, želiš li znati – pitaj, želiš li da te drugi čuju – slušaj i ti druge.

Nešto moramo investirati da bi nam se vratilo. Bliski odnosi su poput vitamina, pridonose zdravlju više nego išta drugo. Svima su dostupni, ne koštaju puno, a opet – neprocjenjivi su.

Photos courtesy of Pixabay