Cjeloživotno učenje je moderan izraz. Često se spominje njegova važnost, nude se mogućnosti za razne vrste edukacija, u školama se govori o nužnosti pripreme djece da će se cijeli život educirati.

Cjeloživotno učenje je i jedan od odgovora na pitanje u naslovu ovog teksta.

Koristi li samo ljudima ono od čega nastaju hrana, odjeća i ostale stvari od kojih i uz pomoć kojih žive? Moguće da nedoumica zvuči banalno. Moguće da su mnogi ambivalentni oko rješenja.

U svojoj knjizi „Povijest čitanja“ Alberto Manguel kaže da čovjek čita kako bi postavljao pitanja. Sviđa mi se to objašnjenje. Nježno vodi do zaključka da nam umjetnost, filozofija, religija i slična područja koriste onoliko koliko nas guraju iz pozicije „Znam i imam čvrst stav!“ u poziciju „A možda ipak…“

„Treba se čuvati onih koji imaju odgovore na sve“, jedna je od najpametnijih rečenica koje sam čula. Zato što su samo ljudi koji su svjesni da nemaju odgovor na sve spremni da će cijelog života učiti na ovaj ili onaj način. I samim tim učinit će dobru stvar za sebe. Njihovi će dani postati kvalitetniji.

Kako, kada i gdje učiti?

Čitajte autore i žanrove koje do sada možda niste, naučite neku novu vještinu (pa makar to bilo i kako se koristiti internetom da biste mogli tražiti zanimljive tekstove), prođite ulicom kojom inače ne prolazite i zapamtite kako se zove. Pitajte nekoga da vam nešto objasni ili pomogne u nečemu što ne razumijete. Razgovarajte s ljudima raznih godišta, mlađima i starijima od sebe. Mogućnosti je dosta, a većina ih čak ne zahtijeva mnogo novaca ili vremena.

Učiti se može i priznanjem da nešto ne znam. Prihvatiti ponizno mogućnost da sam ponekad u krivu, znači ponosno prihvatiti činjenicu da sam čovjek.

Na kraju, jedan od odgovora na pitanje „Čemu služe djelatnosti od kojih nema kruha?“ svakako je da služe tome da bismo se cijeli život mogli mijenjati zadržavajući time vitalnost i svježinu duha.

 

Napisala: Martina Stepić

Slika preuzeta s: Pixabay

Podijelite s prijateljima