Četiri jahača ageizma i kako ih ukrotiti

U svijetu osutom raznolikim promidžbama mladenačkog stila života koje promiču ideal vječne mladosti prema starenju se odnosi negativistički što u konačnici dovodi i do diskriminacije starijih osoba. Kad govorimo o sustavnoj diskriminaciji, stereotipima i predrasudama temeljenima na dobnoj skupini pojedinca, govorimo o ageizmu (engl. age – dob, starost). Iako se ovaj pojam može odnositi na bilo koju dobnu skupinu najčešće su na udaru upravo oni koji su zaplovili u treću životnu dob.

Već su stari Egipćani smatrali kako sa starošću dolazi do mentalnog propadanja, a Rimljani su starost poistovjećivali s bolešću (vjerojatno zato biste rimskih vladara izgledaju mladoliko). Međutim, na Bliskom istoku starost su smatrala vrhuncem života i prema njoj se odnosilo s poštovanjem. Riječ šeik označava starješinu, časnog starinu.

Mada su istraživanja pokazala da ageizam nadilazi  kulturološke barijere, u zapadnim kulturama on datira od davnina i izraženiji je problem.

Koji to su to odlučujući faktori koji pridonose njegovom širenju i postoji li način na koji se ageizam može spriječiti ili umanjiti?

Gerontolog Formosa (2001) navodi četiri bitna faktora koji utječu na nastanak negativnog stava prema starenju, starijim osobama i svemu što asocira na starost. Kao prvi se faktor navodi strah od smrti prisutniji u zapadnim kulturama. Na smrt se gleda kao na nešto što se pod svaku cijenu mora odgoditi (jer je nije moguće izbjeći), a ne na prirodan slijed i zaokruženje životnog ciklusa. U tim se kulturama pojam smrti asocira i gotovo poistovjećuje s pojmom starije dobi te dolazi do stvaranja negativnog odnosa prema toj dobnoj skupini.

Sljedeći je bitan čimbenik naglasak na mlađu populaciju koji nam svakodnevno serviraju mediji. U fokusu su mladost, slobodno izražavanje tjelesne privlačnosti i seksualne karakteristike. To rezultira odbojnošću mlađih generacija prema starijima i starenju, ali i do gubitka samopouzdanja i osjećaja vrijednosti samih starijih.

Nadalje, kad se na starije gleda kroz ekonomsku korist i ovisnost, lako dolazi do uspoređivanja s djecom jer nijedna od te dvije skupine ne pridonosi ekonomskom sustavu. Na osobe treće dobi gleda se kao na one koje troše resurse, zaboravljajući na činjenicu da su oni izgrađivali društvo i stvarali prije nego su ostarjeli.

Djeca nisu ili su manje suočena s diskriminacijom jer se u njima prepoznaje budući potencijal, vrijedan ulaganja. Tako na starije pada breme stava ekonomske odgovornosti i obaveze mlađih.

Četvrti jahač ageizma je, pomalo ironično, sama znanost. Gerontološka istraživanja koja su se provodila početkom prošlog stoljećatrebala osobe treće životne dobi kao sudionike. Najlakši pristup njima bio je kroz pristup ustanovama za skrb o starijima. Takva su istraživanja često bila metodološki manjkava i nedovoljno kontrolirana, uzorci nereprezentativni. Starija populacija često je prikazivana kao teret društva.

Gerontolozi se nisu bavili samo nastankom ageizma. Hughes (1995) navodi da je najučinkovitije sredstvo borbe protiv ove vrste diskriminacije kolektivna kampanja. Ona se treba voditi prema tri načela: čovječnosti(percipirati stariju osobu prvenstveno kao osobu, a ne kao starca), građanstva(percipirati stariju osobu kao ravnopravnog sugrađana) te slavljenja starenja(treću životnu dob slaviti kao životno postignuće).

Nažalost, na raspolaganju nema dovoljno sredstava i resursa kao niti volje za velike, promišljene i dugotrajne osvještavajuće i poticajne kampanje no, polako stvari idu na bolje i na ovom planu.

Možemo djelovati kao pojedinci i ukazivati i osvještavati sebe i druge po pitanju starenja, starosti i starijih. Možemo jačati i širiti svjesnost o postojanju ageizma, revidirati stereotipe i predrasude.

Jeste li znali da su starije osobe sklonije poštovanju zakona u odnosu na mlađe osobe, da su često politički aktivnije i mudrije (stariji mlađima znaju reći: „Da mi je moja pamet i tvoje godine“).

Da bismo osvijestili vrijednost naših starijih i umanjili društvenu diskriminaciju važno je da potičemo njihovo osnaživanje uključivanjem u društvo, da im osiguramo autonomiju, dostojanstveno starenje i mogućnosti za realizaciju onoga što još mogu dati nam kao društvu.

Helena Dolovčak

Literatura:

Formosa, Marvin. (2001). Exposing ageism. Bold: quarterly journal of the International Institute on Aging (United Nations – Malta). 11. 16-23.

Photo courtesy of Pixabay