Crtanje ljepotom boje

„ Nitko ne zna kako se davno razvijala ljudska strast za bojom, ali…njezinu se seobu iz kulture u kulturu može pratiti u arheološkim nalazima iz doba pojave pisma.“

Endi Verity

Opažajmo boju, 1980.

Gluhoslijepa Hellen Keller o boji je napisala: „ Shvaćam kako se grimiz razlikuje od karmina jer znam da narančin miris nije miris grejpa… Bez boje ili njezina ekvivalenta moj bi život bio taman, sterilan, golemo crnilo (…) O stvarima, stoga, po navici razmišljam kao da su obojene ili stvaraju zvuk. Dijelom je razlog navika. Dijelom osjećaj u duši. A za ostatak je dovoljan mozak sa svojim petoosjetnim ustrojem koji neumorno radi svoje. Jedinstvo svijeta tjera me da boju čuvam za sebe, bez obzira na to spoznajem li je ili ne. Radije nego da budem izdvojena, uživljavam se u boju raspravljajući se o njoj, sretna zbog sreće onih blizu mene koji promatraju ljupke nijanse zalaska sunca ili duge.“

-Hellen Keller,

Svijet u kojem živim, 1908

U srednjem vijeku boju su rabili heraldici, običaju osmišljavanju znakovlja na oklopu kojim je vlasnik obavljao društveni položaj, obiteljske veze i ratničku povijest.

Boja je olakšavala prenošenje te poruke:

bijela = sudbina i poštenje

zlatna = čast

crvena = hrabrost i gorljivost

plava = poštenje i iskrenost

zelena = mladost i plodnost

crna = tugu i kajanje

narančasta = snaga i izdržljivost

grimizna = kraljevski ili plemeniti rod

Limbički sustav skupina je moždanih tvorbi, još ne do kraja određena, u kojoj se obično ubrajaju duboka moždana područja koja su građena na prijelazu između „nove“ kore velikog mozga i starijih dijelova, poput njušnog mozga. Znanstvenici smatraju da limbički sustav sudjeluje u snažnim osjećajima.

• H. B. English i Ava C. English

Riječnik psiholoških i psihoanalitičkih pojmova, 1974.

U mojem primjeru pogled na jarko plavu boju uvijek prati maglovite osjećaje užitka. A na jednom je putovanju taj osjećaj prerastao u zanos. Bilo je to kad sam prvi put vidio najveličanstveniju modru boju na svijetu, svu ljepotu Golfske struje, čarobnu krasotu zbog koje sam posumnjao u svoja osjetila – raskošno plavetnilo koje je izgledalo kao da se miliun ljetnih nebeskih svodova stopilo u čistu tekuću boju koja ga je obojila.“

• Lafcadio Hearn,

Egzotika i retrospektiva, 1968.

„ Zna sve o slikarstvu, ali ne zna što mu se sviđa.“

©1943. James Thurber, ©1971. Helen W. Thurber i Rosemary Thurber Sauers

„ Možda najvažnije što vam želim poručiti jest da na slikanje ne smijete gledati kao na nešto odvojeno od crtanja.“

Kimon Nicolaides,

Prirodan način crtanja, 1941.

Nekoliko osnovnih činjenica o bojama:

Tri su glavna svojstva boje:

ton

svjetlina

zasićenost

Ton je jednostavno ime boje. Tim se svojstvom bavi L- način.

Svjetlina je stupanj svjetline tona prema ljestvici nijansa. Njome se bavi D- način.

Zasićenost se odnosi na stupanj zagasitosti, odnosno sjajnosti tona u odnosu na najveću moguću sjajnost u pigmentima, najčešće boje izravno iz tube. Zasićenost je svojstvo D-načina.

Kako biste boje držali u ravnoteži, zapamtite:

Svaki ton ima svoj komplementaran ton.

Svaki ton određene zasićenosti ima svoj par suprotne zasićenosti.

Svaki ton određene svjetline ima svoj par suprotne svjetline.

„ Tonovi blizu crvene gotovo se općenito drže toplima, a oni koji naginju plavoj hladnima. Vatra, Sunčeva svjetlost i sjaj živahnog krvotoka povezuju se s toplinom.

Boje neba, udaljenih gorja i hladnih voda općenito su plavkase. Kad se tijelo ohladi, boja mu dobije plavkast ton. Zbog svega toga crvenu, narančastu i žuto prirodno povezujemo s toplinom, a plavu, plavozelenu i plavoljubičastu s hladnoćom.“

Walter Sargeant,

Užitak boje i njezina uporaba, 1923.

U svojoj studiji iz 1935., kako ljudi gledaju slike, psiholig Guy T. Buswell primjećuje da se oko, iako se prvotno usredotočin otprilike na središte slike, u pravilu pomiče najprije ulijevo, a onda udesno. Dr. Buswell predpostavlja da se to prenijelo iz čitanja.

Ruski slikar Vasilij Kandinski složio se s Buswellom kada je riječ o promatranju slike u smijeru sredina-lijevo-desno, ali i ne zbog čega je tako. Njegovo objašnjenje je:

„ Slika je okrenuta prema nama što znači da su joj strane preokrenute. To je kao kad nekoga sretnemo. Stisnemo mu desnu ruku – koja je u tom trenutku nama slijeva.“

Kandinski nastavlja: “ Lijeva je strana slike, stoga, dominantna, baš kao što je desna ruka (obično) glavna ili snažnija ruka.“

V. Kandinski,

Točka i linija na ravnini, 1945.

„Boja može zatomiti sve. (…) kad je posrijedi boja, morate shvatiti da je manje često više. Tome nas uče veliki majstori, no mnogo slikara to zanemaruje.“

„ Za mene se slikanje – svako slikanje – ne svodi toliko na inteligentnu uporabu boje, koliko na inteligentnu uporabu svjetline. Ako su svjetline dobre, ni boja ne može biti drugačija.“

Joe Singer,

Kako slikati pastelama, 1976

U svojem radu iz 1926. teoretičar boje Albert Munsell naglasio je zamisao ravnoteže u stvaranju sklada (harmonije) boja i uspostavio sustav brojčanih kodova koji je i danas najraširenijim sustav identifikacije boja.

Munsell je preporučio da se nijanse uravnotežuju sa svojim komplementima, tonovi sa suprotnim tonovima, zasićenosti sa suprotnim zasićenostima, područja jake boje sa zagasitom (malo zasićenom) bojom, velika područja s malim, tople boje s hladnima.

Albert Munsell,

Označivanje boje

Na temelju svojih predavanja na sveučilištu Yale, veliki kolorist Josef Albers napisao je da nepostoje pravila o skladu boja, nego samo o odnosima količine boje.

„ Svaka se boja slaže ili „ide“ s bilo kojom drugom, neovisno o pravilima sklada, pod uvjetom da su im količine odgovarajuće.“

Josef Albers,

Među djelovanje boja, 1962.

Još jedan pogled na sklad boja:

„ Nakon što naučite boju vidjeti kao svjetlinu, idući korak naučiti boju vidjeti kao boju.“

profesor Don Dame,

Kalifornijsko sveučilište u Long Beachu

Iz knjige „Crtanje desnom stramom mozga“

Autor: Dr. Betty Edwards

„ Savršena knjiga za razvijanje kreativnosti na svim razinama“

Library Journal

Napisala: Božica Tunjić

Fotografija: Unsplash