Drama trokut ili o konfliktu

 

Sukobi su sastavni dio našeg života, kako privatnog tako i poslovnog. Iako nam je možda prva asocijacija kada čujemo riječ sukob nešto loše, dramatično ili opterećujuće, ustvari to ne mora biti tako ako poradimo na tome kako se sa sukobima ili u sukobima nosimo.

Prije oko godinu dana, sudjelovala sam na jednoj edukaciji gdje je tema bila upravo to – sukobi. Obradili smo konstruktivne i destruktivne sukobe, njihove razlike, prošli asertivnost u sukobima, no ono najvažnije, saznala sam za dramski trokut te psihološke uloge u sukobima. Budući da ja nisam stručnjak u ovoj temi, no rado istražujem primijenjenu psihologiju u ovom ću tekstu pokušati na jedan laički način približiti taj famozni dramski trokut svima onima koji žele poraditi na sebi i osvijestiti kao se bolje nositi sa sukobima.

Dramski trokut predstavlja ideju da ljudi u osnovi usvajaju tri uloge ili stavove u sukobima, teškim razgovorima ili neugodnim situacijama, a to su uloge: Žrtva, Progonitelj i Spasitelj.

Ulogu Žrtve karakterizira činjenica da je bespomoćna, da se ne može sama snaći, da je ranjiva i da joj treba pomoć. Takva osoba ignorira ili umanjuje svoje sposobnosti. A i samu osobu možemo čuti kako govori „jadan/a ja“, „nitko mi ne želi pomoći“ itd… Takva osoba će glumiti ili se žaliti da nešto ne može umjesto da sama nađe rješenje za svoj problem ili situaciju u kojoj se nalazi. Osjeća se nemoćno i nema utjecaja na situaciju, promjenu koju želi postići. Negativna je, duri se, žali se, jada, osjeća krivnju te je uvjerenja da je tek žrtva okolnosti i nema odgovornosti za ishod situacije. Njezin moto bi bio – „jadan ja“.

Ulogu Progonitelja karakterizira činjenica da dokazuje nekome da griješi, ne razlikuje verbalno nasilje, grubost te ime potrebu ukazivati na tuđe greške. U dramskom trokutu Progonitelj je taj koji ukazuje Žrtvi da je bespomoćna i u krivu. Progonitelja možemo čuti kako govori „Sad ću ti ja pokazati kako se to radi“, „Ne mogu vjerovati da to ne znaš“… On umanjuje ili ignorira sposobnost, znanje, važnost i potencijal druge osobe ili samog sebe te indirektno ili direktno implicira da je druga osoba neadekvatna, glupa, bespomoćna, nesposobna, manje vrijedna… Poruke prenosi kritikom, sarkazmom, tračem i prijetnjom. Također, vjeruje da se ništa ne bi događalo bez njih te da je njihova strogost, kritika i nepoštujući ton opravdan jer su Žrtve beskorisne.

Ulogu Spasitelja karakterizira potreba da pomogne drugome i kada ju nitko ne traži pomoć, a ona često ni nema pravo rješenje ni način kako da pomogne. Uloga Spasitelja ne razlikuje spašavanje od stvarnog pomaganja, često će odraditi posao umjesto drugih iako se to od njih ne traži. Umanjuje sposobnost druge osobe da sami riješe problem. Često se vode mišlju „Ako ja ne pomognem, tko će?, a misle da ionako tu pomoći nema. Njezin moto bi bio – „daj da ti pomognem“.

U cijelom dramskom trokutu važno je znati da Žrtva nije uistinu bespomoćna kao što se osjeća, Spasitelj ustvari ne pomaže, a Progonitelj najčešće nema dobar razlog i argumente za prigovaranje. Naravno, postoje neki konkretni načini da se odmaknemo od ove tri uloge i postanemo zdravijih stavova.

Žrtve trebaju preuzeti odgovornost za sebe. Umjesto da čekamo spašavanje, moramo se usredotočiti na istinsko razumijevanje svojih mogućnosti i onoga što možemo učiniti. Svjesni smo svojih resursa i upotrebljavamo ih za rješavanje problema. Progonitelj bi morao nastojati biti odlučniji. To jest, prepoznati vlastite potrebe i želje, odbijanje zadovoljenja želja i potreba koje nisu njegove i odustati od kažnjavanja drugih. Progonitelji moraju stvoriti asertivnije okruženje te kada smo u ovoj ulozi, tražiti što želimo te reći „ne” onome što ne želimo. Usredotočiti se na to da i nama i drugoj strani bude dobro. Spasitelji moraju pokušati pomoći na empatičan način. Poanta nije u tome da na sebe preuzmemo teret drugih ljudi već da pomognemo osobi da sama prevlada stvari i odreknemo se preuzimanja odgovornosti za probleme koji nisu vaša odgovornost. Osvijestimo svoje potrebe i resurse drugih, potičemo druge da misle i rješavaju svoje probleme. Pritom zahtijevamo od drugih da izravno traže što žele te im pomažemo kada to traže od nas.

Ako osvijestimo uloge iz dramskog trokuta, u koje katkad ulazimo, te biramo drugačiji put i izađemo iz uloga dramskog trokuta čuvamo sebe u odnosima s drugima i komuniciramo na konstruktivan način poštujući i sebe i drugu osobu.

Neka od pitanja koja si možemo postaviti da prepoznamo jesmo li u dramskom trokutu su:

1. Ponavlja li se već poznata nam situacija, slična nekim prethodnim? Osjećaji koji izaziva su nezadovoljstvo, nelagoda ili uzrujanost?
2. Je li razvoj situacije u kojoj se nalazimo predvidiv?
3. Kako se osjećam ja i druga osoba na kraju?
4. Što sam ja poručila/o drugoj osobi, a što ona nama?
5. Što bismo mogli drugačije učiniti ili reći kako se ne bismo našli u drama trokutu?

 

 

 

 

 

 

 

 

Izvori:

Berne, E. (1961). Transactional analysis in Psychotherapy: a systematic individual and social psychiatry. New York: Grove Press

Berne, E. (1964). Games People Play: The Psychology of Human Relationships. New York: Ballantine Books

Borić J., Gjurković T., Knežević T. Transakcijskom analizom do psihološke otpornosti. Dostupno na: https://udrugaproventus.org/wp-content/uploads/2018/09/P_Transakcijskom-analizom-do-psiholoske-otpornosti-PRINT.pdf

HARRIS, Thomas Anthony (2016). Ja sam O.K., ti si O.K. Zagreb : Mozaik knjiga

 

Napisala: Katarina Beštak

Fotografija: Pixabay