Duhovnost poboljšava kvalitetu starenja

Pojam „duhovnost“ dolazi od latinske riječi spiritus što znači dah, disanje. Pojam duhovnosti često se  izjednačava s vjerom i religijom premda nije riječ o sinonimima. Duhovnost u sebi sadrži i religioznost, a osobe koje formalno ne pripadaju niti jednoj religiji, mogu imati duhovne potrebe. Riječ je o  univerzalnim potrebama koje svako ljudsko biće ima (npr. želja za osjećajem smisla u životu).
Svaka osoba ima tjelesnu, psihičku i duhovnu dimenziju, kako god ju tumačila.

Istraživanja provedena na tu temu potvrđuju pozitivnu korelaciju između duhovnosti i kvalitete života – pojedinaca, obitelji, zajednica. U ovom tekstu govorit ćemo o duhovnosti kao važnom resursu koji utječe na stil života i pomaže u suočavanju sa stresnim situacijama i kriznim životnim razdobljima. Kao takva, duhovnost ima terapijski karakter.

Brojna istraživanja potvrdila su kako prakticiranje duhovnosti može ublažiti negativne učinke traumatskih doživljaja i povećanog stresa, pozitivno utjecati na fiziološko funkcioniranja organizma (potiče očuvanje nervnog i imunološkog sustava), može pozitivno utjecati na mentalno zdravlje i raspoloženje pojedinca, zadovoljstvo životom, na cjelokupno zdravstveno stanje.

Prakticiranje duhovnosti potiče niz pozitivnih učinaka u životu osobe: razvija otpornost, omogućava razvijanje bliskih odnosa i međusobne podrške, omogućava pronalaženje dubljeg smisla u životu, omogućava duhovni rast i drugačiju interpretaciju onoga što nam se u životu događa.

Prakticiranje duhovnih aktivnosti u starijoj životnoj dobi vrlo je značajno. Osobe koje su duhovno aktivne žive dulje, kvalitetnije i zadovoljnije su svojim životom. Pokazala su to brojna istraživanja.
Ono što smatramo važnim napomenuti je da je duhovnost pozitivno povezana s prihvaćanjem starenja i suočavanja s bolešću te bržim oporavljanjem u slučaju iste.

U nastavku teksta donosimo nekoliko preporuka kojima možemo pridonijeti poboljšanju kvalitete života prakticirajući duhovne aktivnosti:

Prakticiranje svjesnog disanja
Svaki puta kad nam misli krenu lutati prema negativnom (brigama, problemima, strahovima) valja nam se usredotočiti na disanje. Pet do deset minuta svjesnog disanja preusmjerit će naš tok misli prema „sada i ovdje“, vratiti nas u tijelo i opustiti. Svjesno disanje podrazumijeva duboko, polako, usredotočeno disanje.

Povezivanje sa svojim tijelom
Svaki dan bismo trebali barem pola sata posvetiti svom tijelu – razgibati se, lagano vježbati, plesati, šetati… Važno je da odaberemo aktivnost koja vas veseli i opušta.

Prakticiranje zahvalnosti
Zahvalnost donosi nove razloge za zahvalnost. Otvara srce, jača samopouzdanje, osnažuje. Zahvalni ljudi su sretniji, zadovoljniji.

Njegovanje zdravog stava prema starenju
Starenje nije bolest nego prirodna pojava i kao takvog ga treba prihvatiti. Starenjem nešto gubimo (tijelo stari, sporiji smo, lakše se umaramo i sl.), nešto dobivamo (životno iskustvo, mudrost, neopterećenost brigama mladih i sl.). Naš stav o starenju i starosti uvelike određuje to kako starimo. Neke osobe nikada ne ostare, a neke ostare već u ranijim godinama.

Prakticiranje pozitivnog stava i fleksibilnosti
Starije osobe često postanu negativistički nastrojene prema svijetu i teško se prilagođavaju. Važno je zadržati otvorenost, znatiželju, povjerenje, prilagođavati se svijetu (jer se svijet neće prilagođavati nama). Promjene nisu nužno loše – mnoge su upravo suprotno – prilike za rast, učenje, novo iskustvo. Treba živjeti svaki trenutak, a kad je isti težak – zadržati povjerenje (ili vjeru ako želite) da će i to proći.

Photos courtesy of PIxabay