Duša i srce

Kada svijet stane

i pitanja se otegnu na dane

sjedni u jedan ćošak

i ispusti dušu;

plači za sve rane,

osmjehni se za mane

i izdiši dok u plućima

ne osjetiš sušu;

a onda

diši…

diši…

diši…

i osjećaj kako leti

sve što te tišti;

pogledaj u svoje ruke,

trepći nekoliko puta,

otići će muke i pleća

više neće biti kruta;

dotakni svoje lice

i osjeti na njemu bore,

dopusti u sebi, srcu

i duši da se vole.

Napisala: Antonia Budim

Fotografija preuzeta s: Westend61 / Gemma Ferrando