Gubitak kao dio života- kako ga prihvatiti

Svi smo mi barem jednom u životu osjetili neku vrstu gubitka u životu, bilo da se radi o smrti drage osobe, o neuspjelom prijateljstvu, o gubitku nečega do čega nam je zaista stalo itd.

GUBITAK JE DIO ŽIVOTA

To zapravo i je istina. Kao što je dio života sreća, osmijeh, dobitak nečega što nas ispunjava , tako je i sam gubitak nečega ili nekoga u našem životu nešto što bismo trebali prihvatiti jer u životu ne može nikada biti sve sjajno i savršeno, to ne postoji.

Koliko god da je teško prihvatiti da nečega ili nekoga više nema u našem životu, uvijek nam ostaju uspomene na to što smo imali, one uvijek žive u nama i to nam nitko ne može oduzeti.

Kada se radi o smrti drage osobe, naravno da nije lako pomiriti se s tim, jer znamo koliko nam je ta osoba značila.

Ali, ukoliko dopustimo sebi da nas ta bol i tuga dovedu do depresije (što je vrlo često), nećemo zapravo ništa promijeniti osim što možemo još izgubiti i sebe a to je najgore. Svi ćemo jednog dana napustiti ovaj svijet, netko prije, netko poslije ali to je neizbježno i jednostavno trebamo i samu smrt prihvatiti kao dio života jer ona to i je.

Kada se radi o neuspjelom prijateljstvu, kad izgubimo prijatelja iz nekoga razloga, i to je jednostavno dio života i situacija koja se baš možda trebala dogoditi da bismo u budućnosti dobili nešto vrijednije, neko bolje prijateljstvo koje se ne može izgubiti tako lako.

Dakle, sve se događa s nekim razlogom, ma koliko nam bilo teško to prihvatiti.

Ukoliko se radi o izgubljenoj ljubavi, o nekome tko nas je napustio, razmislimo malo: Da je to zaista bila ljubav ,da li bi to zaista tako završilo? Da li vrijedi patiti za nečim što nije uspjelo ili skupiti snage za daljnju borbu u životu i vjerovati da nas baš tu negdje blizu čeka prava sreća.

Dragi ljudi, gubitak ne znači i kraj, puno puta znači baš početak nečega, možda drugog života, upoznavanja novih ljudi, puno puta ne znači tamu već možda i svjetlost.

Uspomene na nešto što smo izgubili (ili nekoga) uvijek ostaju i žive u nama i s nama, ali ono što je završilo ne možemo promijeniti.

Ono što možemo učiniti je živjeti sada, danas, bez obzira koliko puta gubili, nekad ćemo ipak i pobijediti.

Život nije savršen, pun je uspona i padova, ali da li je bitnije koliko puta smo pali ili koliko puta smo se dizali?

Naravno, ovo drugo.

Nikakvom gubitku ne smijemo dopustiti da nas dovede do toga da izgubimo sebe, da od boli postanemo slijepi za druge, za lijepe stvari u životu, da nam tuga zatoči misli i blokira nas u svojoj sjeni.

Gubitak je normalan, bol je normalna, i ne trebamo bježati od toga…

I prihvatiti da nečega više nema u našem životu je dugotrajan proces koji traje, ali jedino tako možemo nastaviti živjeti.

Jer život nije samo bol i patnja, on nam nudi toliko lijepih stvari, novih ljudi, novih priča a na nama je da odlučimo da li ćemo biti oni koji žive ili preživljavaju.

Napisala: Danijela Ćuk

Fotografija: Unsplash