I psihijatar je samo liječnik

Kada osjetimo simptome prehlade, imamo temperaturu ili nas muči kašalj, vrlo brzo ćemo se odlučiti posavjetovati s liječnikom ili barem ljekarnikom. Počnu li nas mučiti neobični i jaki bolovi ili padnemo i slomimo ruku ili nogu, odmah ćemo nazvati hitnu pomoć ili sami otići u bolnicu. Potpuno je normalno i razumljivo pohitati liječniku ako osjećamo fizički bol i tegobe zbog kojih ne možemo funkcionirati na način na koji smo navikli. No kada je u pitanju psihička bol, situacija se drastično mijenja. Tijelo se odlučujemo liječiti i tretirati bez puno oklijevanja, a posezanje za istom takvom pomoći vezanoj uz naše mentalno zdravlje tabu je tema i nešto što smatramo priznavanjem slabosti.

Naši su um i tijelo neraskidivo povezani i ako se u jednome od njih pojavio neki problem, utjecat će i na ono drugo i dogodit će se nesklad koji nas sprječava u življenju normalne i kvalitetne svakodnevice. Ako na tjelesni bol reagiramo brzo i bez razmišljanja, jednako bismo trebali gledati i na psihička sputavanja i probleme – i jedno i drugo nas gradi i čini osobama kakve jesmo. Ne mora to uvijek biti neki veliki problem ili poremećaj, ako alarmiramo liječnika zbog prehlade, možemo posjetiti psihologa ili psihoterapeuta pa čak i psihijatra zbog nemira, strahova, tjeskobe. Zbog svega onoga što nas tišti i guši, zbog čega patimo i borimo se u tišini i ne možemo biti adekvatna podrška ni sebi ni drugima. Briga o umu i psihi nije ništa manje važna od one o tijelu, ponekad je čak i važnija jer mnoge neriješene psihičke prepreke i bojazni često toliko jako pritišću, da ostave veliki trag u organizmu te izazovu ozbiljne fizičke simptome.

Dakako da se možemo povjeriti i nekoj bliskoj osobi od povjerenja, ali ipak je najsigurnije i najučinkovitije obratiti se stručnjaku – ako im dopuštamo da nam pregledavaju grlo, pluća i vid, zašto im ne bismo dopustili da nam zavire i u um i dušu? Prijatelju ili članu obitelji nikad ne možemo reći sve što nas muči, uvijek postoji neka granica koju ne želimo prijeći kako ih ne bismo povrijedili, preopteretili ili promijenili njihovo mišljenje o nama. Također, savjeti koje nam oni mogu dati vrlo su često prožeti njihovim subjektivnim viđenjima nas kao osobe, potaknuti onime što misle da znaju o nama i slikom koju su izgradili. Teško im je dati neutralan savjet ako se sami nisu našli u toj situaciji, možda mogu pomisliti da nas razumiju i dati nam savjet iz svoje perspektive koji može biti potpuno neprikladan za nas.

Prednosti razgovora sa stručnjakom brojne su: već se zasigurno susretao s našim problemom, saznanje o našim poteškoćama neće mu narušiti sliku o nama jer ju nema otprije, savjetovat će nam ono što je uistinu najbolje za našu situaciju, bez subjektivnosti i vlastitih želja i interesa, moći ćemo mu reći više i otvorenije jer je osoba pred kojom smo nova, prazna ploča, pred kojom ne moramo održavati pomno izgrađenu ulogu, nećemo se brinuti preopterećujemo li ga jer znamo da radi svoj posao i tu je da nas sasluša i pomogne.

Zbog toga je bitno ohrabriti se, uzeti mentalni aspekt svoga zdravlja u svoje ruke jednako kao i fizički. Naš je um korijen iz kojega se grana sve ostalo i koji svime upravlja, a brižno čuvanje toga korijena ključno je za zdravlje i blistavost ostatka našeg tijela, ali i svih aspekata našeg života te uživanja u njemu.

Napisala: Nikolina Hajnić

Fotografija: Pixabay