Introvert – kakva je to čudna biljka?

Čovjek je društveno biće. Prijatelji, obitelj, kolege s posla – sve su to ljudi koji nam obogaćuju život, druženje s njima nas osnažuje, vraća osmijeh na lice, daje injekciju dobrog raspoloženja, daje povod da se osjećamo sretno i voljeno. Nitko na ovome svijetu ne bi smio biti sam niti je zdravo za njega da mu nitko ne treba i da odguruje sve ljude od sebe. No postoje ljudi kojima je društvo potrebno rjeđe nego drugima, više ih umara i trebaju više samotnog vremena za razmišljanje, introspekciju, samostalne aktivnosti ili pak jednostavno disanje i upijanje mira i tišine koja ih okružuje. Oni nisu čudni, sebični, umišljeni, egoistični. Nisu ni usamljeni, tužni ni depresivni. Samo su introvertirani. I ne, introvertiranost nije izjednačena sa socijalnom anksioznošću ni strahom od ljudi. Introverti se ne druže s drugima rjeđe zato što ih koče strahovi, nesigurnosti i zapravo bi se željeli družiti više, ali ih panika sprječava, oni se druže rjeđe jer je to točno onoliko koliko njima odgovara. Česta i intenzivna druženja ih umaraju i iscrpljuju i da bi se resetirali i vratili na tvorničke postavke i došli do svoje uobičajene razine elana i energije, treba im više vremena nego ostalima. To ne znači da im u društvu nije bilo lijepo, samo da im nakon svakog intenzivnijeg provođenja vremena s drugim ljudima treba dvostruko, ako ne i trostruko više vremena koje će provesti sami sa sobom, svojim mislima, interesima i hobijima.

Njihov je unutarnji svijet bogato razvijen i nikada im nije dosadno u vlastitom društvu. Često su vrlo kreativni, vole se pisano izražavati, stvarati najčudesnije svjetove riječima, kistom, skladajući glazbu, modelirajući glinu. Naravno da i ekstroverti imaju mnoštvo talenata, ali ih rado otkrivaju i predstavljaju, dok ih introverti čuvaju za sebe i teže se odluče podijeliti ih s drugima, vole sačuvati svoj mali kreativni svijet samo za sebe i ljudima kojima poklone svoje vrijeme i povjerenje mogu se pokazati neslućene palete interesa i vještina za koje nisu mogli ni pretpostaviti da postoje u toj osobi.

Dovoljan im je mali krug iskrenih i bliskih prijatelja koje pomno puštaju u svoj život, pazeći na to da te osobe ostanu u tom krugu što je moguće dulje, nerijetko i za cijeli život. Njihovi prijatelji mogu biti sigurni u prave i iskrene temelje prijateljstva jer ih ne trebaju kao publiku, potvrdu da vrijede, kao ispušni ventil ili vreću za boks, to sve imaju u sebi, drugima nemaju potrebu dodjeljivati te uloge. Introvertirani prijatelj može biti velika dragocjenost, pouzdano rame za plakanje, savjetnik koje će poslušati drugoga bez upadica, osuđivanja i napadnih nametanja vlastitih primjera i problema.

Jedina je mana to što se takav prijatelj ponekad neće javljati danima, tjednima. To ne znači da se naljutio na vas, da mu se nešto loše dogodilo ili da je bezobrazan i inatljiv. Samo je previše uronio u svoj svijet i izgubio potrebu za dodirom s drugim ljudima. Na to se lako naviknuti jer kada ponovno uspostavite kontakt ili se nađete na piću, vidjet ćete da je vaš odnos jednako dubok i kvalitetan kao što je bio prije pauze, ostali ste na istoj valnoj duljini, atmosfera je i više nego dobra i bez imalo muke nastavljate tamo gdje ste stali.

Ako ste prijatelj s introvertom, dajte mu više vremena za otvaranje i zbližavanje s vama, vidjet ćete da jedino što možete dobiti jest osobu koja će biti uz vas cijeli život. Ako ste vi introvert, nemojte mijenjati svoj karakter i podčinjavati se očekivanjima društva, ako ne poštuju vašu potrebu za samoćom i guše privatni prostor koji vam treba za svakodnevno normalno funkcioniranje, onda to nisu prijatelji za vas. Mali krug velikih ljudi uvijek je vredniji od velikog kruga malih ljudi.

Napisala: Nikolina Hajnić

Fotografija: Unsplash