Iscjeljenje i oporavak su stvarni

Mi koji smo se oporavili od psihičke bolesti znamo iz vlastitog iskustva da je oporavak realan. Znamo da je oporavak više od remisije  sa bolešću skrivenom u srcima. Mi smo  iskusili iscjeljenje i cjeloviti smo gdje smo bili slomljeni.  Još uvijek smo povremeno konfrontirani sa nedokazivim ljudima koji pitaju:  „Kako ste se oporavili  iz tako beznadne situacije?“ Kada im prezentiramo naša svjedočanstva, kažu nam da smo mi iznimke. Zovu nas pseudokonzumentima. Kažu da se naše iskustvo ne može povezati sa njihovim biološkim, teško bolesnim pacijentima.

Nedavno sam ponovo iskusio ovaj negativan stav o oporavku. Moja prijateljica je na satu psihologije rekla da poznaje nekoga tko se oporavio od shizofrenije i postao psihijatar. „On je sigurno krivo  dijagnosticiran“ – kaže profesor. Nakon toga je moja prijateljica ponovo proučila moje  prijašnje simptome. Imao sam shizofreniju 1969-1974. Kada je prezentirala moju povijest profesoru, predomislio se i rekao da je dijagnoza shizofrenije bila točna. Sumnjao je da sam se oporavio i rekao- sada imamo slučaj oštećenog psihijatra. Tako što imam diplomu psihijatra, radio sam kao medicinski direktor društvenog mentalnog centra 11 godina, i vodim Nacionalni centar za osnaživanje tri godine, dokazao sam da nisam oštećen psihijatar. Ova epizoda pokazuje dubinu negativnih očekivanja kojima su naučili studente. A oni koji su se oporavili, kao da ni nisu bili bolesni.

Ovaj primjer predstavlja dilemu s kojom se suočavamo svi koji smo ozdravili od psihičke bolesti. Bilo bi lakše na brzinu zaboraviti kroz što smo prošli i nikome ni ne pričati o tome. Ali benefiti su veći od rizika. Jer kada dijelimo svoja iskustva onda imamo više šanse za potporu vršnjaka, nastavljamo se iscjeljivati i mičemo stigmu drugih. Otkriti svoju priču i riskirati svoju socijalnu poziciju i posao nakon što smo rekli svoju priču, je napad na naš integritet.

Sličan pesimizam postoji u medicinskom društvu za dugotrajnu fizičku bolest kao bolest srca ili rak, iako postoje dokazi da se ljudi mogu oporaviti i od ovih bolesti. Medicinski pesimizam postoji jer praktična medicina daje iluziju kontrole nad životom i smrću. Svi u sebi imamo ugrađene sisteme za samoiscjeljenje.

Jesu li profesionalni i osobni odnosi pomogli? Jesu li pomogli edukacijski materijali? Zainteresirani smo čuti vašu priču.

Tako što pričamo naše priče možemo reducirati užasan tok pesimizma i stigme. Svaki put kada to učinimo možemo dati obnovljenu nadu drugima za podizanje njihova duha i tako činimo svijet sigurnijim mjestom na koje se mogu vratiti.

Tekst prevela: B. P., preuzeto od autora dr. Daniel B. Fisher

Fotografija: Pixabay