Kako biti podrška drugima?

Jeste li se pitali postoje li magične riječi ili neki univerzalni recept za pružanje emocionalne utjehe? U nastavku ću ponuditi nekoliko mogućnosti na tom tragu. Možda ste ponekad imali u mislima neke od sljedećih preporuka, ali niste to izgovorili ili učinili. Kako nitko ne čita misli, neke naše istine kao da za druge nisu stvarne dok se ne izgovore ili pokažu… Nadam se da ćete zato sada postati svijesniji toga koliko je čak i najjednostavnije rečenice vrijedno i važno čuti drugoj osobi.

Svaka prava podrška započinje s POŠTOVANJEM što se pokazuje kroz obzirnost i ljubaznost. Iz poštovanja prema drugima kad im je teško:

• spremni smo prilagoditi se i govoriti tiše, polakše, smireno, nježno…
• poduzimamo sve mjere da se s nama osjeća sigurno i zaštićeno
• ne prekidamo drugu osobu nego je slušamo koliko joj je potrebno
• prihvaćamo raznolikost i drugačije stavove te nemamo potrebu nametati vlastito mišljenje

STRPLJENJE je izuzetno vrijedna podrška koju možemo također verbalizirati:

• Tu sam uz tebe i tu sam za tebe…
• Uzmi si vremena koliko ti treba…
• Polako… Diši… Duboko…

Ne možemo pomoći dok ne znamo u čemu je problem i nikad nije poželjno pretpostavljati (postoje slične priče, ali ne postoje iste priče). Pokazati interes i brigu za drugu osobu je gotovo ljekovito samo po sebi jer joj pridaje na značaju – šalje poruku da netko zaista brine o njoj, da je nekome važna osoba, da vrijedi i zaslužuje pomoć (često upravo u to sumnjaju ljudi kad su u nevolji). Naša ZAINTERESIRANOST i postavljanje pitanja je dakle već podrška, a ključna je za otkrivanje stanja i potreba osobe kojoj želimo pomoći:

• Želim te bolje razumjeti…
• Što se dogodilo?
• Kako si se u toj situaciji osjećao/la?
• Kako se sada osjećaš?
• Što ti je sada potrebno?

Kad smo sami u svom problemu, osjećamo se najdalje od svih (jer nitko ne zna koliko nam je teško i drugi kao da su u drugom svijetu), a kad se otvorimo i podijelimo s nekim svoj problem, osjećamo se izloženo i ranjivo (jer tko zna kako će drugi reagirati?). Stoga je važan dio podrške pokazati da PRIHVAĆAMO ljude upravo takvima kakvi jesu:

• Vjerujem ti…
• U redu je plakati…
• Slušam te, nastavi…
• Slažem se s tobom! U pravu si…

Slično, iskazi RAZUMIJEVANJA snažno pomažu i govore drugoj osobi da je normalno i/ili u redu to što misli i osjeća:

• Vidim da ti je teško i da te to muči…
• Normalno je da te to ljuti…
• Mogu zamisliti kako se osjećaš…
• Žao mi je što ti se to događa…
• I ja bi reagirao/la kao ti…

Osobe koje osjećaju potrebu da pomažu i budu podrška drugima, obično se također trude pružati dobar SAVJET. No zapitati se treba, je li druga osoba to tražila? Sa savjetima koje druga osoba ne očekuje vrijedi postupati oprezno i nenametljivo, ponuditi ih kao ideju ili opciju, odnosno važno je prethodno razmotriti jesmo li dovoljno fleksibilni. Nije u redu svima nuditi ista rješenja, prema svakome vrijedi pristupati individualno. Ono što (ne) odgovara nama, ne znači da (ne) odgovara i drugima… Svakako, u redu je i ne znati kako riješiti tuđi problem i priznati:

• Zatečen/a sam…
• Ne znam što da ti kažem…
• Izgubljen/a sam kao i ti…

Na taj način pokazujemo da smo i mi samo ljudi i da nitko nema (uvijek i odmah) baš sve odgovore… No kako ne bi izgubili nadu i optimizam, moguća je POTPORA kroz naredne riječi:

• Ti se digneš svaki put kad padneš…
• Ne brini, sve će biti u redu…
• Vjerujem u tebe…
• Znam da ti to možeš…
• Bez obzira na to, imaš mene…

Isto tako, iskreni komplimenti i POHVALE su uvijek dobrodošla podrška jer pomažu samopoštovanju i podižu raspoloženje:

• Dobro si postaupao/la…
• Baš si snažna osoba…
• Divim ti se kako se nosiš sa svime…
• Volim kod tebe to što…

Sama naša PRISUTNOST je ponekad dovoljna podrška. Svojom prisutnošću pomažemo u tome da se druga osoba ne osjeća usamljeno i ostavljeno. Bitna podrška se krije u aktivnom slušanju i pružanju potpune pažnje…

„Kada netko proživljava tešku situaciju,
tiha prisutnost je važnija od tisuću riječi.”

Neverbalni znakovi naše pažnje su itekako važni i vidljivi, podržavajuće je:

• *Održavati kontakt očima*
• *Klimnuti glavom u znak odobravanja*
• *Prisloniti ruku na ruku ili rame*
• *Pružati zagrljaj*

Nemojte zaboraviti na najsitnije i najbitnije znakove podrške koje proizlaze iz LJUBAVI i zahvalnosti:

• Hvala ti na povjerenju i što dijeliš sa mnom…
• Sada te razumijem i cijenim još više…
• Volim te unatoč svim tvojim usponima i padovima…

KADA I KAKO PRESTATI BITI „RAME ZA PLAKANJE”?

Svakome je njegov križ najteži i važno je paziti da ne podcijenimo tuđi problem i potrebu da s nekim podijeli svoj problem. Međutim, ako primjetite da osoba ponavlja iste negativne priče, da se vrti u krug i tako procijenite da pretjerano jadikuje oko stvari na koje ne može ili ne želi utjecati, možete reći:

• Vidim da te to muči, ali s obzirom da to ne možemo promijeniti, šteta je da toliko brineš… Na čemu si ipak zahvalan/na ovog trenutka?
• Prošao/la si kroz stvarno teško iskustvo, što si naučio/la iz toga?
• Da, znam da te to boli… I meni je teško kad čujem da patiš… Rado bih da to barem na kratko ublažimo, usmjerimo misli na nešto lijepo i pozitivno, poput…

Nije uvijek lako biti podrška ljudima – pronaći prave riječi, napraviti pravu gestu, dati pravi savjet… Nije lako ni svakoga slušati, velik je izazov nekoga razumijeti, a još veći izazov je pomoći drugima u željenoj promjeni… S razlogom postoje stručnjaci koji upravo tome služe (psihoterapeuti, savjetodavni terapeuti, savjetovatelji…), no i najmanja riječ podrške bilo koje osobe u pravom trenutku može biti od značajne pomoći.

„Ne možemo svi činiti velika djela,
ali možemo mala djela s velikom ljubavi!“

 

Napisala: Lidija Kramar, mag. soc. pol.

Fotografija preuzeta s: Pixabay