Kako prepoznati i razumjeti poremećaje u prehrani

Poremećaj hranjenja pripada psihološkim poremećajima te uključuje odstupanje od uobičajenog ponašanja i funkcioniranja te utječe na emocionalne, socijalne i fizičke segmente života. Pojavljuju se u mladenaštvu i adolescenciji (15-30 godina), ali moguć je slučaj, iako rijedak, razvijanja poremećaja i u starijim životnim dobima. Ujedno, to je i najsmrtonosniji od svih psihičkih poremećaja od kojeg u Republici Hrvatskoj trenutno boluje 35 000 ljudi.

Prema nekim istraživanjima, svakih sat vremena na svijetu jedna osoba izgubi svoj život uslijed borbe s anoreksijom, bulimijom ili kompluzivnim prejedanjem. Upravo zato je potrebno znati kako na vrijeme prepoznati i pomoći ovim osobama. Treba imati na umu da su osobe s poremećajem u prehrani vrlo vješte u prikrivanju svog problema od okoline. Često i vrlo bliskim ljudima, članovima obitelji, treba dosta vremena da shvate da nešto nije u redu. Glavni pokazatelj prisutnosti poremećaja jest opterećenost prehrambenim navikama, budući da (ne)jedenje postaje primarni uzročnik ponašanja osobe. Fizički simptomi su, za početak, nagli gubitak ili porast tjelesne težine.

Osobe se izlažu strogim dijetama, izbjegavaju obroke ili specifične namirnice te često govore da su se najele netom prije. Kod bulimije javljaju se ponovljene faze prejedanja kada osoba pretjerano i nekontrolirano “trpa” hranu u sebe. Obično unese od 3000 do 5000 kalorija u jednom satu pri čemu brzo guta, nežvačući, nanoseći sebi osjećaj nelagode i boli. Nakon toga slijedi povraćanje ili konzumacija laksativa i diuretika. Moguća je i sklonost pretjeranoj fizičkoj aktivnosti, primjerice previše provedenog vremena u teretani ili na trčanju.

Još neki pokazatelji su izostanak menstruacije ili neredoviti menstrualni ciklusi, propadanje i žutilo zubi te karijes, promjene na koži (suhoća i osipi) kosi (ispadanje i lomljivost) i noktima (pucanje i slabljenje) uslijed nedostatka željeza i vitamina. Emocionalni pokazatelji su povučenost, depresija, anksioznost, osjećaj krivnje i srama kao i usamljenost i beznadnost (osobe imaju dojam da su u začaranom krugu). Kao posljedica ovoga može doći i do posezanja za psihoaktivnim tvarima ili antidepresivnim pilulama. U krajnjem slučaju ishod može biti i samoranjavanje.

Naravno, to sve utječe i na socijalni život oboljele osobe. Oni gube želju za druženjem, udaljuju se od svojih prijatelja bez razloga ili uslijed svađi, odustaju od dosadašnjih hobija i interesa i najradije provode vrijeme u svoja četiri zida. Ukoliko posumnjate da netko vama blizak boluje od poremećaja hranjenja postupite oprezno i polako. Uzmite u obzir da vaše postupanje može uzrokovati i protuefekt, osoba vas može odbijati i odbacivati kako bi povratila osjećaj kontrole nad sobom nakon što je razotkrivena.

Najbolje bi bilo posavjetovati se s psihologom ili psihoterapeutom te shodno tome djelovati. U Hrvatskoj postoji i “Centar za poremećaje hranjenja” kojem se možete obratiti. I za kraj, svi bismo trebali razmisliti kakvu poruku šaljemo našoj djeci i adolescentima, posebno mladim ženama, jer su upravo društveni kriteriji lijepoga i medijski pritisak glavni uzročnici poremećaja hranjenja.

 

Napisala: Maja Daničić

Fotografija: Unsplash