Karakteristike socijalnih poduzetnika

Postoje razni pokušaji tipologiziranja socijalnih poduzetnika. Prema jednoj podjeli svrstavaju se u tri tipa (Zahra, Gedajlovic, Neubaum, Shulman, 2009.: 520- 529). Socijalni bricoleur se uobičajeno fokusira na otkrivanje i rješavanje lokalnih problema manjeg ranga. Njihovi motivi su općenito plemeniti, oni prepoznaju lokalne probleme i uvode inovativne mjere za rješavanje socijalnih problema. Njihovo glavno pitanje je efektivnost alokacije socijalne dobrobiti koju generiraju. Da bi uveo reforme i inovacije u širi socijalni sustav, socijalni konstruktivist tipično iskorištava prilike i nedostatke tržišta, popunjavajući rupe u uslugama za koje postojeće institucije, privatne tvrtke ili neprofi tni sektor nemaju adekvatan odgovor. Oni teže rješavanju socijalnih problema planirajući i razvijajući rješenja koja je moguće skalirati na razinu sustava ili transferirati se u nove i različite društvene kontekste. Socijalni inženjer je treći tip. On prepoznaje sistemske probleme u postojećim socijalnim strukturama i pokušava ih riješiti uvođenjem revolucionarnih promjena. Revolucionarne promjene koje unose su često prijetnja postojećim institucijama. Dees (Dees, 2001.) smatra kako socijalni poduzetnici igraju ključnu ulogu agenta promjena unutar socijalnog sektora tako što:

1. Usvajaju misiju koja će kreirati i održati socijalne vrijednosti ( a ne samo privatne);
2.  Prepoznaju i slijede nove mogućnosti da bi ispunili misiju;
3. Uključuju se u kontinuirane procese inovacije, adaptacije i stjecanje znanja;
4. Djeluju posvećeno svom cilju bez obzira na ograničenost trenutno dostupnih sredstava;
5. Iskazuju veliku odgovornost prema investitorima i rezultatima koje kreiraju.

Razumijevanje socijalnog poduzetništva možemo temeljiti na postavkama klasičnog poduzetništva. Da se poslužimo rječnikom taksonomije, socijalni poduzetnici su jedan rod u obitelji poduzetnika. Socijalni poduzetnici su poduzetnici s društvenom misijom (Gvozdanović i sur., 2009.). Međutim, upravo takva misija čini ih drugačijima i svakako se mora ogledati u njihovom određenju.

Bornstein (Bornstein, 2004.) je na temelju mnogobrojnih izvještaja o iskustvu i praksi međunarodnih socijalnih poduzetnika utvrdio šest ključnih osobina socijalnih poduzetnika:

1. Volja za samodisciplinom je stalni proces prilagođavanja okruženju, osobito u naporima za rješavanjem socijalnih problema. Organizacije se u provedbi svojih strategija i poslovnih modela uvijek iznova suočavaju s novim problemima i izazovima, tako da se uvijek prilagođavaju na promjenjive tržišne uvjete. Oni koji posjeduju te sposobnosti će profi tirati i biti uspješni u vođenju organizacija.
2. Volja za dijeljenjem zasluga pri uspješnom rješavanju određenog socijalnog cilja – poduzetnik mora motivirati druge ljude i pri tom im odati zasluženo priznanje. Od velike važnosti je odnos prema ostalim dionicima i mogućnost priznavanja njihovih zasluga jer takav pristup privlači veći broj dionika na sudjelovanje. Ova karakteristika, isto kao i samodisciplina, proizlazi iz njihove motivacije.
3. Volja za „rušenjem“ postojećih struktura – poduzetnik određenu socijalnu inovaciju može razviti izvan rigidnih i tromih organizacijskih struktura, no takvo odstupanje često vodi do značajnog poslovnog rizika. Bornstein naglašava kako je za proširenje i provedbu ideje u većini potrebna državna ili sveučilišna podrška. To potvrđuju brojni mikrokrediti i ova socijalna inovacija ne bi bila moguća da nije bilo podrške od strane države i sveučilišta u cijelom svijetu.
4. Volja za prevladavanjem interdisciplinarnih ograničenja – socijalni poduzetnici moraju biti neovisni u svojem djelovanju kako bi imali mogućnost kombiniranja resursa i tako uspostavili nove socijalne mreže. Time se ujedno stvara novi socijalni kapital pomoću kojega se postiže veća produktivnost. Socijalni se poduzetnik bavi sa složenim problemom pri čemu pokušava pomiriti razlike određenih disciplina i povezati dionike iz različitih područja s namjerom da zajedno razviju nova i kvalitetnija rješenja.
5. Volja za radom u tišini – socijalni poduzetnici teže promjeni i pritom je potrebno mnogo vremena kako bi raširili svoju ideju i proveli je, a rezultati njihovog dugogodišnjeg djelovanja često nisu podložni kvantifi ciranju. Nužna je čvrsta motivacija da pojedinac uporno i prikriveno kroz duže razdoblje oživotvori svoju ideju. Ključni motiv socijalnog poduzetnika je želja da učini pozitivnu promjenu
6. Etika kao pokretač – etični aspekt se odražava u poštenom djelovanju socijalnog poduzetnika, a to je ključno pri dobivanju povjerenja i podrške od drugih. O socijalnom poduzetniku ne možemo govoriti bez da uzmemo u obzir etički aspekt njegove motivacije.

 

Tekst u potpunosti preuzet: Hrčak- Portal havtaskih znanstvenih i stručnih časopisa: Definiranje područja i potencijal razvoja socijalnog poduzetništva Hrvatske u komparativnom kontekstu: Vlatka Vincetić; Zdenko Babić; Danijel Baturina

Fotogafija: Unsplash